Roko Dobra
Heleni Peričić
Hortenzije su tvoja ljepša strana,
Evina kćeri, svakog trena svijeta;
luna srp dok je il’ srebrna grana,
ehom se duša ushićena cvijeta
naselit stigne u tvoje dubine,
izvori gdje su bistrih ponornica;
pjesme svjetlosti na licu sudbine
eno se i sad górde ko Zornica.
Ruke ti pune zlatnika tajanstva;
iz tebe niču sveđ stupovi dorski …
Čvrsti pak kad si biljeg dostojanstva
i kad znam da si prabitak izvorski,
ćutim sva tvoja zvjezdana pijanstva,
jer si i u snu plahi val morski.