PAVAO MARTINIS
/Do sada neobjavljena pjesma iz zbirke MORE LJUBAVI koja uskoro u Berlinu izlazi iz tiska/
O ljubavi rana u tišini drevnoj
koja nabujaš rosu usred pustog srca
o divna tišino na zelenoj travi
koja rastireš oči nadanjima zbilje.
O ljubavi stvarna koja ideš k meni
daj da sjaj ostane zauvijek u nama.
I kad bi te čekao ljubljena moja-zato
u ovim zaraslim prostorima mora
i kad bih te ljubio u nutrini beskrajnih svodova čiste plaže netaknuta mora
i kad bih ljubavi svjedok bio u noćnim morama,
daleko, daleko od tebe, zelenih prostranstva dubokih strmina-
ja bih ostao sklad i pustoš divljine
držeći tvoju ruku u vis
na usamljenom vrhu bijele planine.