UGOSTITELJSTVO NI PROPALO

Iz drugih medija …črčkarije.com /autor: Ivan Dermiček

 
Moguće kako je prah proljetnog zraka omamljujuće djelovao na moju psihu. Nakon šetnje, sjeo sam na terasu jednog kafića. Znam to raditi.

I doš’o konobar. Pristojno odjeven momak.

“Dobar dan, izvolite?” Iznenadio me svojom pristojnošću. “Dobar dan! Ako može jedan macchiato sa čašom vode…”.

“Nema problema gospodine!”

I otiđe konobar, a ja ostadoh impresioniran ovom uslužnošću. Nevjerojatno! Nisam uopće trebao puno čekati konobara, odmah mi je došao, a terasa kafića je bila prepuna. Kako se isplati uslužnost, svjedoči i to što su susjedni kafići bili uglavnom prazni.

 “Još hrvatsko ugostiteljstvo ni propalo!” – uronih i ja u to more optimizma.

No, slikovito rečeno, čini se kako sam prerano uskočio jer me zahvatila oseka pa sam ostao nasukan u plićaku realnosti.

Konobar je došao žonglirajući kavom i čašom vode. Vrtio je, nevjerojatno vješto, u svojim rukama moju kompletnu narudžbu uz prigodnu glazbenu pozadinu DJ-a kojeg danas, svaki pošteni kafić, mora imati.

Trajalo je to tri minute. I onda je, u klimaksu tog performansa, konobar bacio visoko moju narudžbu u zrak. Dok je narudžba bila visoko u zraku, konobar je skinuo svoju bijelu košulju, uzeo upaljač i izveo kratki performans s vatrom koji je okupljene ostavio bez daha. Brzo se naklonio publici, dignuo svoje ruke i uhvatio moju narudžbu.  Ispravio se i servirao mi kavu, čašu mineralne vode i račun. Nisam mu imao srca reći kako je pogriješio narudžbu.