IZ DRUGIH MEDIJA ...črčkarije.com
Naslovi poput “U moru našli tijela dvojice mladića i razbijeni gliser”, zatim “Češki državljani s dvoje djece u gumenoj barčici na napuhavanje i elektromotorom, krenuli u buru” i njima slični, svakog ljeta pune stupce naših medija.
Ovakvi su slučajevi jako česti jer ljudi olako shvaćaju more.
Čak ga podcijenjuju i oni koji žive uz njega, misle kako ga poznaju najbolje jer su uz njega rođeni dok turisti, zbog neznanja i neiskustva ali i bahatosti, rade gluposti kakve ni malenom djetetu ne bi pale na pamet.
Uglavnom, ljudi se morem poigravaju, a nesreća i to onih sa smrtnim posljedicama, sve je više.
U jednoj takvoj igri između čovjeka i prirode i sam sam se našao, još kao mulac prije mnogo godina. Plovio sam morem u blizini Kornata i to gliserom u dva sata u noći.
Svi moji suputnici bili su stariji od mene i svi oni, zbog cijelodnevne žege i sparine, bili su dobrano “ohlađeni” litrama bevande, glavnim napitkom za vrijeme vrućih ljetnih dana na moru. Bilo je jako veselo, a glasno pjevanje nije uspio nadvisiti niti veliki vanbrodski motor na krmi koji je gliseru davao forzu ka otoku Murteru. Barem smo svi bili uvjereni u to.
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća samo su veliki putnički i teretni brodovi, trajekti i remorkeri imali navigaciju ili neku drugu sličnu tehnološku igračku spojenu sa satelitom. Naš gliser, naravno, nije spadao niti u jednu od navedenih kategorija pa smo se oslanjali na odličan smisao za orijentaciju našeg kapetana čijoj je glavi alkohol već dobrano ispremiješao lončiće.
Noći su posebno opasne na moru jer je sve izokrenuto i potpuno drugačije negoli po danu pa smo tako i mi, sa našim kvazi kapetanom, fino fulali rutu i umjesto južno prema smjeru otoka Murtera, krenuli u nekom potpuno drugom pravcu. Ulazili smo u svaku uvalu, a iza svake punte očekivali smo svjetionike i druge poznate oznake, no od svega očekivanoga ništa. Goriva je bilo sve manje, živci su postajali sve tanji, svađe sve češće, a strah sve veći …
Kako je na kraju završila ta uzbudljiva morska avantura, nije ni bitno! Važno je samo reči kako čovjek na pučini, ma koliko god iskustva imao, more ne bi trebao podcjenjivati jer ono uvijek skriva neka svoja iznenađenja.
I kad je naočigled mirno, tada samo oštri svoji zube kojima će u sljedećem trenutku negog prehrabrog “mornara” onemoćiti i spustiti na (u) zemlju.