ŠTO SE POSIJE …

Ruši li se sustav generacijske solidarnosti?

piše: Žarko Delač
Putem medija ovih smo dana informirani o još jednom poraznom podatku koji se ovog puta odnosi na oralno zdravlje djece i mlađeg naraštaja.

Pamtimo li sličnu situaciju u ovoj dobnoj skupini vezanu uz pretilost, nepoznavanje osnovnih financijskih transakcija, slabo poznavanje Domovinskog rata ili seksualnih tema, nameće se doista pitanje kako ih odgajamo i na koji način vlastitim primjerima na njih utječemo.

Mogu li ispodprosječno plaćeni nastavnici i profesori (dovoljna je usporedba s najnovijim objavljenim plaćama strojovođa) preuzeti svu odgovornost i krivicu na sebe? Osobito kada s druge strane pogledamo rezultate naših učenika na međunarodnim natjecanjima znanja gdje postižemo zapažene rezultate.

Zbog toga je sigurno veći problem u obiteljima koje su u posljednje vrijeme pod velikim pritiskom i udarcima neoliberalnih društvenih kretanja i struja koje uporno promiču ravnopravnost i jednakost nečega što nije ostvarivo. Takvi su stavovi recidivi prošlosti i do danas posljedica francuske revolucije kada su se ljevičari zaklinjali u progres i tehnološki napredak te pod svaku cijenu jednakost na svim razinama. Situacija je slična i u ostalim europskim zemljama od kojih smo poprimili tendencije multikulturalizma što ima za posljedicu uništavanje tradicije, obiteljskih vrijednosti, a hedonistička potrošnja, opijenost i robovanje materiji na prvom je mjestu.

Vjera u ideale, ljubav, poštenje i obiteljsku sreću kao temeljnu zajednicu države i naroda u nekom je drugom ili trećem planu. Izumiranje europljana samo je jedna od posljedica takvih životnih stavova. Potiskivanje kršćanskog morala i kulture nauštrb liberalnih sloboda i zakona i doslovno natjecanje u  njihovoj primjeni dovodi svakodnevno do nakaradnih pojava u društvu.

Uostalom da je Bog htio stvoriti robote onda bi svi ljudi jednako mislili i fizički nalikovali jedni drugima i egalitarizam ne bi bio upitan. Isto su tako i sljedbenici Darwinove teorije evolucije svjesni ljudskih razlika vjerojatno proizašlih od različitih vrsta majmuna. Zbog toga ukoliko shvatimo i prihvatimo postojanje ljudskih razlika učinit ćemo značajan korak unaprijed. Na taj ćemo način lakše prihvatiti ideološke i svjetonazorske podjele koje nas previše opterećuju i sputavaju da malim koracima počnemo rješavati, a ne samo detektirati probleme.

Godinama pričamo o glomaznoj javnoj, državnoj i lokalnoj upravi i samoupravi, problemima u turističkoj ponudi, nesređenosti zemljišnih knjiga, kriminalu u pretvorbi i privatizaciji ili da se vratim na početak o odgojno obrazovnom sustavu.

Na žalost, nudimo parcijalna rješenja, ograničena i opterećena političkim odnosima i klijentelizmom i na taj način samo otvaramo nova pitanja i bespotrebno stvaramo jazove i ponore među ljudima.

Potkraj ovog tjedna tako ćemo ponovno mijenjati kazaljke na satu i vratiti se na prirodno računanje vremena. I ovaj je čin podložan preispitivanju i svrsishodnosti ali o tome nema ni spomena. Nitko ne vodi brigu o čovjekovom  bioritmu osobito kod osoba starije životne dobi i ne otvora raspravu je li nam potreban i koje su negativni, a ne samo pozitivni efekti ove vremenske promjene.

Možemo reći kako je ovo možda sitnica ali praktičan je primjer koji pokazuje kako se ustvari bavimo sporednim i nebitnim stvarima poput osnivanjem antifašističkih liga, premještanjem spomenika, nemuštim prosvjedima i antiprosvjedima umjesto realnim problemima.

Stoga će nam djeca i dalje biti pretila, sklona karijesu, opčinjena stjecanjem bogatstva na lagan način i sa sve manje osjećaja i sentimentalnosti prema generacijskoj solidarnosti.

No, ne kaže se uzalud:  što se posije to se i požanje.

Pa neka nam tako i bude!