Jesu li uhićenja postala tek spektakli za javnost
piše: Žarko Delač
Najnovije u nizu uhićenje čelnika grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga ponovno je otvorilo nekoliko pitanja.
U prvom redu etičnost novinarstva i njihovu želju da ljude, u za njih vrlo teškom emotivnom trenutku, izlože sudu javnosti. Stražarenje pred ulazom u zgradu gradonačelnika Bandića i izravno uključivanje u prijenos vožnje liftom ostavlja više nego degutantan dojam.
O kakvoj je vrsti novinarstva riječ, govori i neinformiranost novinara koji su između ostalog direktora ZET-a nazvali Toljem, a generalni urbanistički plan urbani plan.
No, kako prolaze oni koji se usude prozvati medije najbolje svjedoči slučaj nekadašnjeg glavnog državnog inspektora i dirigirana medijska hajka koja je bila uzrok njegovog povlačenja s funkcije. A samo je ukazao na problem rada na crno u toj branši!
Vratimo li se na spektakularno medijski popraćena uhićenja dovoljno se prisjetiti na slučajeve privođenja predsjednika HGK ili županice Sisačko moslavačke županije pri čemu su upotrijebljene i lisice. Postavlja se stoga potpuno opravdano pitanje je li doista potrebno raditi tolike scene, pretrese i privođenja ili ima to neku drugu poruku osobito imajući na umu kako su medijima unaprijed dojavljeni počeci policijskih ili uskočkih postupanja.
No, s druge strane čini mi se kako su ovakve poruke namijenjene našim političarima jer korupcija i nepotizam caruju na našoj političkoj sceni.
Koliko smo puta čuli kako se načelnici općina i gradonačelnici ponašaju kao faraoni, a ništa ne činimo i prema političkim najavama nećemo ni učiniti da ih barem reduciramo. Bojimo se stoga da efekti ovakvih uhićenja ne dolaze do onih kojima su namijenjeni.
Predlažem stoga redovitu i obaveznu edukaciju ili bolje reći psihološku terapiju predstavnika izvršne vlasti kako bi napokon prihvatili postulat Dubrovačke republike – Obliti privatorum publicae curate (Zaboravi osobno-privatno, za javno brini). Jer upravo u načinu rada političke elite glavni je naš problem i izvor svih naših nedaća i problema, a ne u izvikivanju parola, lustraciji, podjelama na lijeve i desne ili prijeporu oko broja branitelja.
U takvim uvjetima gradonačelnik Zagreba bio je pravi majstor preživljavanja. Dijelio je lijevima i desnima, crnima i žutima, babama i stričevima. Zbog toga i nije glavni uzrok u njemu već u svima oko njega koji su pristali na takav način održavanja na vlasti.
No, kako je bara postala pretijesna za veliki broj krokodila situacija se polako mijenja. Ili možda iza svega leži politička opcija koja se drži poslovice Divide et impera (Zavadi pa vladaj).
Uglavnom da poreznici rade svoj posao ne bi se ovih dana imali čime zabavljati i svrstavati se na stranu za ili protiv gradonačelnika hrvatske metropole. Jer ako je jedan od najvećih kriminalaca svih vremena Al Capone pao na porezu nije moguće da su Hrvati takvi porezni genijalci kojih se ne može procesuirati.
Uzimanje imovine kriminalcima je veća kazna nego odsjediti neko vrijeme u zatvoru i nakon toga se koristiti, mutnim poslovima, stečenim bogatstvom. Dovoljno je samo usporediti stvarna primanja i imovinu. Bez odlazaka na teren, saslušanja, privođenja i istražnih pritvora. U tišini radnih prostorija uz kompjuter i danas dostupne podatke problem je rješiv vrlo elegantno i efikasno.
I upravo ta jednostavnost i transparentnost postupka mnogima smeta i ne provodi se u djelo. Sve dok ne budemo prisiljeni i dođemo pred zid.
Zid koji nam je svakog dana sve bliže i bliže!
A bilo bi hvale vrijedn ali i vrlo važno da se konačno u Saboru o tome raspravlja te postigne konačno politički konsenzus i o medijskoj strategiji..jer i njima čitanost pada pogotovo u papirnatim izdanjima.A i to su radna mjesta.
Konsenzus to znači dogovor, mi dobro znamo koliko je to mučno i dugotrajno dokle se naši političari o nečemu,ma koliko to got bilo važno,dogovore.