– O visprenim promišljanjima Radomira Konstantinovića –
piše: Mladen Šimić
Subotica/Pisac i filozof Radomir Konstantinović napisao je puno knjiga ali o njegovoj knjizi „Filosofija palanke“ sve se više piše i govori iako je knjiga izdata davne 1969. godine. Ovaj srpski umjetnik i mislilac rođen je 1928 godine u Subotici a umro je 2011. godine u Beogradu.
Radomir piše „ Duh palanke duh je kolektivizma. Iskustvo palanke u svojoj suštini je plemensko iskustvo „. Ne mogu se oteti utisku da je njegovom iskustvu i promišljanju itekako doprinijela Subotica, mjesto njegovog rođenja.
U Subotici se trenutno nalazi „mudro“ čelništvo hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Taj duh i danas suvereno vlada u Subotici. Tobožnji „čelnici“ hodaju kolektivno po žici balansirajući lijevo – desno da ne padnu u ralje lijevog ili desnog krokodila, „bunjevačko-hrvatskog“ ili „bunjevačko-nehrvatskog“. Jadni su to „čelnici“ koji misle da je to jedini problem Hrvata u Srbiji a ne vide da su svima dosadili.
Palančane i provincijalce Subotice zanima samo njihovo pleme …bunjevačko. Svom plemenu posvjećuju 90% vremena i novca a 10% posvjećuju ostalim Hrvatima koji žive u Srbiji. Namjerno ne pišem „Vojvodini i Srbiji“ jer danas autonomija Vojvodine je samo na papiru. Oni koji se još batrgaju i ističu specifičnosti duha i kulture ravnice budu diskvalificirani riječju …autonomaš“ . U Srbiji je jako lako diskvalificirati i Hrvata jednom riječju …„ustaša“ .
Radomir između ostalog dalje piše i ovo: „ Lenost je osnovno stanje i ultimativni cilj palanačkog duha. Duh palanke u svojoj osnovi je mitomanski. Kroz mit, palanački duh začet u nepismenosti i njome večno obeležen, prenosi setove plemenskih stereotipa na nadolazeće generacije „ .
Turci – zulumćari su za Južne Slavene za sve krivi. Za koga da radim, možda za agu ili bega, malo morgen? Turci su krivi što smo 97% nepismeni. Pismeno je bilo samo 3% Južnih Slavena, pokoji svećenik i bistriji trgovac .
Doduše danas nismo 97% nepismeni ali bolje bi bilo da jesmo. Ne bi morali napinjati mozak već bi jeli janjetinu i svinjetinu i ojkali sa prstom u uhu. Divota južno-slavenske „ kulture“ . Pomišljam da su mnogi Hrvati otišli u Njemačku bježeći od palanačke žabokrečine .
Konstantinović piše: „ Duh palanke opstaje na principu masovnog ismejavanja svega onoga što se od osnovnog palanačkog stereotipa razlikuje „. Za čovjeka podsmijeh je najgora uvreda. Nemoj mi se podsmijevati ako se ne slažeš sa mnome već reci to i iznesi svoje protu-argumente. Ja bih dodao da duh palanke prvo ignorira sve one koji drukčije misle pa ako su uporni onda ih ismijava. A onda dođe vreme kada palančani počinju takve kažnjavati. Radomir kaže: „ Duh palanke je manijački egocentričan a sebe shvata apsolutno nadređenim svim ostalim egzistencijalnim oblicima.
U osnovi ove manije zapravo leži akutni manjak samopouzdanja. U svrhu odbrane napadnutog ega duh palanke odobrava i promoviše agresiju. Agresija je jedno od primarnih stanja palanačkog duha. „Mudro“ čelništvo hrvatske nacionalne manjine u Srbiji je manijački egocentrično. Sve što oni rade je jako važno a što rade drugi je nevažno. Oni čak „ne poznaju“ nitkog tko živi van Subotice.
Ako sam se slučajno našao na nekom skupu zajedno sa njima onda sam mogao vidjeti ljude neprirodno uzdignute glave koji sa prezirom posmatraju prisutne. Ako im se obratite ignoriraju vas. Konstantinović točno konstantira da je agresija jedno od primarnih stanja palanačkog duha. Ne treba se čuditi agresiji i zločinima u ratu (1990-1995) koji mi Hrvati nazivamo domovinskim a ja osobno ga nazivam „Balvanski rat“ jer je najavljen osebujnim palanačkim manirom, postavljanjem balvana na ceste .
„Duh palanke je u osnovi pornografski iako seksualnost javno osuđuje „ piše Radomir Konstantinović. Po struci sam diplomirani inženjer geodezije pa sam po prirodi svoga posla dosta boravio po palankama i selima u Vojvodini. Palančanin se rado valja u moralnoj kaljuži ali osuđuje svaku manifestaciju seksualnosti. On je dvoličnjak i nosilac dvostrukog morala jednog prema sebi a drugog prema bližnjemu . Ono što on sebi dozvoljava ne dozvoljava drugima . Licemjerje palanačkog duha prema ženama dostiže svoj vrhunac .„ Duh palanke operiše isključivo sa stereotipima koje crpi iz tradicionalizma.
U okviru ovog duha rodni stereotipi se svode na par osnovnih karakteristika: profil muškarca je profil ratnika, hranitelja, branitelja ženske i nacionalne časti ( u palanačkom svetu žena se izjednačuje sa teritorijom ) a profil žene je isključivo pasivni i reproduktivni. Žena je predstavnik muškarčeve časti, ako ga izneveri, on ovim činom postaje demaskuliniziran, odnosno učinjen impotentnim „, kaže Konstantinović .
„ Duh palanke ukorenjen je i satkan u kontekstu siromaštva i nemaštone. Zato je palančanin uvek ultimativno materijalistički orijentisan. Sve duhovne potrebe čoveka za njega su suštinski nepoznate . Iako se poziva na Boga, palančanin je u svojoj srži uvek bezbožnik „ , piše Konstantinović .
Palančanin trči cijelog života za novcem, nekretninama, zlatom i slično. Ako dođe u priliku da raspolaže javnim novcem on postupa po onoj narodnoj poslovici: „Bog je prvo sebi bradu stvorio“. Javni novac palančanin sebi dijeli „ i šakom i kapom“ a drugima na kašičicu kao lijek.
Govorio sam o palanačkom, provincijalnom i primitivnom duhu među Južnim Slavenima. Tako se može pojasniti glavinjanje i teturanje Južnih Slevena po bespućim povijesti. Ali ne mislim da je to samo naša osobina nas već ta pojava ima i šire teritorijalne dimenzije i pojavne oblike.
Završiti ću opet sa Radomirom Konstantinovićem koji piše : „ Duh palanke banalan je , snzacionalistički i u osnovi nihilistički „. Radomir Konstantinović je bio veliki protivnik nacionalizma i rata. Zbog toga je bio marginaliziran .