RASKAJANI RAZBOJNIK
(Luka 23:39-43)
‘Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!’
Dražen Radman
O sada umrijet’ mogu
Rekoh sav u radosti
Makar brzo ću klonut’
Rasut’ se moje kosti
Jer na ovom me križu
Svjetlost jarka obasja
Ja ljubav kušah brižnu
Što me zdesna dotakla
Sasvim siguran bijah
Da Svetac je On s neba
Prorok Bog i Mesija
Svakoj duši potreban
Sasvim bijah siguran
Kad bih mog’o s križa sić’
Da svima bih raskajan
Mog’o otvoreno prić’
Dar što mi ga On dade
Znah za rajske je dane
Na polju vječne slave
Gdje sva se djeca zlate
O kakav je to zalog
I kako je divno znat’
Da nebeskim ću gradom
U bijelom opran hodat
A još maloprije sam
Za navijek’ bio mrtav
Razbojnik krvnik štošta
Spremah se za stropoštat’
Mnoga eto činih zla
Dok me ne uhvatiše
K’o još drugu dvojicu
Da nas skupa raspeše
Čudno pak bješe nešto
Tu na brdu Golgoti
Dok prikovan disah teško
Predan ruglu sramoti
Tu dolje podno brda
Urlike čuh sveg mnoštva
I stotine pogrda
Ko’ iz istoga grotla
Vikaše ka čovjeku
Raspetom u sredini
Zle riječi koje sijeku
Ni jednu prema meni
Ako ti Sin si Božji
I gle kralj Izraelov
Hajde sad dolje dođi
Za tvojom ćemo vjerom
Vojnici se rugali
Književnici pjenili
Prolaznici vikali
Farizeji klicali
I ja Ga isto vrijeđah
Povedoh se za njima
I ja mu nož u leđa
Zabih zbog svojih psina
Krajnje on bje’ iscrpljen
S krunom od oštrog trnja
U tijelu sasvim slomljen
Na Njeg’ je pala trpnja
U jednom se trenutku
Okrene prema meni
Bjeh k’o nikad u čudu
Vidjeh nešto u zjeni
Pogled mu bje’ bez smutnje
Sućut na sebi ćutjeh
Milost neku sred šutnje
Sred moje duše puste
U meni se pomakne
Nešto kao odlomi
Potom me taj glas takne
Kad zrakom se zaori
O Bože moj Bože moj
Zašto me sad ostavi
Grč na licu Mu i bol
A tren poslije nastavi
Oprosti im Oče moj
Jer ne znaju što rade
Shvatih Njega posla Bog
Da izgubljeno nađe
Što drugo ja sam nego
Čovjek gol i pokvaren
Jer zlo živjeh i slijepo
I trebo’ sam bit’ raspet
Zar ti nisi Mesija
Reče drugi razbojnik
Sad spasi sebe i nas
Od kostiju nam grobnih
Zar Boga se ne bojiš
Iz srca plane moga
Ti koji kaznu snosiš
Ko’ ja za djela svoja
Ovaj ne učini zla
I ko’ što piše iznad
Uistinu On je Kralj
Ti ne izazivaj Ga
Još snagu za reć’ smognem
Isuse sjeti me se
Kad u Kraljevstvo dođeš
Sad oprosti mi grijehe
Tad On će pun milosti
Dok jecah u kajanju
Još danas ćeš kažem ti
Sa mnom biti u raju
Gle prvi put srcem znah
Što je Mir i Sloboda
Da On je Put Istina
I nad smrću Gospodar
Čuh da na kraju reče
K’o poklič Svršeno je
U ruke Tvoje Oče
Duh svoj sad Ti predajem
Na grudi glava klonu
Lice se smiri sasvim
Za tren trag nesta bolu
Svi zli utihnu glasi
U zemlju evo živih
U Miru ja odlazim
Nesta trag mojoj krivnji
Novo mi srce stvori