piše: Marija Matijašević
Stružec/ Ovo se mora pohvaliti, mada “Ona” to neće pročitati, jer nema kompjutera, niti nikakovih tih modernih stvari.
Stružec/ Ovo se mora pohvaliti, mada “Ona” to neće pročitati, jer nema kompjutera, niti nikakovih tih modernih stvari.
Ženska je, ima ona jedino mobitel, ali ne zna očitati poruku. Ma nije ona zaostala niti stara, nego ju je, sa drugim problemima i dogodovštinama, pregazilo vrijeme.
Ali ona ima veliko, plemenito, humano srce i voli sve takove!
I Ta žena živi u Berlinu i ona se svake godine sjeti nas, sada nakon povratka i još dok smo dolazili za blagdane doma.
Svake godine za Uskrs i Božić, slala nam je prekrasne čestitke, poljepljena sa naljepnicama blagdana, izvana i iznutra, pokoji prešani živi cvijet, sa još prekrasnijim rukopisom, krasopisom. I ona je jedina? koja nas se sjeti, čast rijetkim izuzecima.
I još k tome, ona je druge vjere – ali Bog je jedan – kako za nju tako i za nas! Mene je sram, kada je njen blagdan, ja ga ne znam ni izgovoriti, kada joj čestitam.
Uvijek bi u prepunu kovertu, koja dođe sva podrapana, stavila figurica za moju radionicu, a mi smo sve po toj mustri i napravile. Takova se koverta stalno pregledava, dali ima još nešto sitnoga u njoj, i po nekoliko puta.
Tako je došlo i jučer jedno pismo, sve šareno i debelo, sa čestitkom. Na jednoj naljepnici piše “Du fehlst mir so sehr” – puno mi fališ. A nije “Ona” ni njemački naučila.
Baš joj HVALA!