Mirko Popović
pokušaj se prisjetiti kako su anđeli
prišli ogledalima iz kojih mi je
lik iščezao
jer još sam želio biti listanje lišća
nadnesen nad staze i oleandre
pored puta naših
prošlih života
i biti ushićenost u sunčanim nanosima
poslijepodneva dok čistim naočale
i s vama dijelim male radosti
neobjašnjivo razlivene
mojim licem
i ne pitati kako je sunce izvor života
a pod njim umire bilje
i male žedne ptice
i ne pitati zašto me jedno nemoćno oko
cijelu noć gleda dok odlazim
i vraćam se u ogledala
pokušaj se prisjetiti kako su anđeli
u svojoj milosti bivali smiješak
koji strpljivo čeka