Mirko Popović
vjeruje
da ću doći
samo sam zaspao
u popodnevnoj melankoliji
bijelih školjki
kaže
doći ću jednom
uz rijeku bez nevjerice
lica oblikovanog
u neuništivoj
njenoj vjeri
i mantri
vječne
svjetlosti
očinje
vjeruje
da doći ću
da samo pišem
o noćnom vjetru
koji me uspavao
u trstikama