DAN ZA SJEĆANJE

U IVANINOM GRADU – 2. dio

tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo – Slavonski Brod/ Punih trbuha trebalo se malo prošetati. Dok smo šetali savskim nasipom, vjetar je nježno dodirivao i milovao ozarena dječja lica.

Pogled na most koji spaja dva susjedna grada i dvije države, kao i na samu rijeku Savu, izazvao je divljenje kod djece.

Nismo zaboravili posjetiti  ni Likovni salon u kući obitelji Brlić i razgledati izložene dječje likovne radove. Među njima ugledali smo i radove učenika našeg razreda.

Slijedio je kraći odmor uz nezaobilazni sladoled. U slastičarnici takva gužva kao da djeca nisu nikada u životu okusila sladoled! Kao da je badava.! Jedna kugla –  šest kuna. Odmor se prilično odužio jer kako otići kući, a ne polizati sladoled?

Poslastica nad svim poslasticama bio je posjet kazalištu. U Kazališno – koncertnoj dvorani „Ivana Brlić-Mažuranić“ prikazivala se glazbeno-plesna predstava za djecu „Slavuj“ prema motivima istoimene bajke Hansa Christiana Andersena.

Budući da sam s djecom na nastavi dobro proradila bajku, njima je tema bila veoma bliska. Govori o životnim vrijednostima, o snazi prirode i vrijednosti iskrenog nadahnuća. Nikada mehanički stroj ne može zamijeniti prirodu, nego nas samo može  otuđiti od nje i pomoći da izgubimo svoju ljudskost.

Što reći? Svi do jednoga bili su istinski oduševljeni. Divili su se neobičnim, prebogatim kostimima, tradicijskoj kineskoj glazbi, izvrsnim plesnim točkama, vrsnim vokalnim i glumačkim ostvarenjima… Tišina za vrijeme predstave mogla se rezati nožem iako je dvorana bila popunjena do posljednjeg mjesta.

Pljesak gledatelja (djece) na kraju predstave jasno je govorio kako je bilo predivno. Pravi vrhunski užitak!

Što nakon predstave? Ići tamo kamo najviše žele. U zoološki vrt!

Opet „juriš“ do autobusa! Nakon svega desetak minuta vožnje eto nas u selu Ruščica, istočno od Slavonskog Broda. Tamo gužva! Mnogo parkiranih autobusa. Morali smo pričekati da se gužva malo raščisti, a potom su djeca laganim hodom prolazila zoološkim vrtom. Mnogi su posjet ovjekovječili fotoaparatom. Među njima bila sam i ja.

O, koliko sam puta brojila do 24! Toliko je naime učenika u mom razredu. I da nisam znala brojiti, toga dana bih to naučila.

Prekrasno sunčano poslijepodne projurilo je u trenu. Bilo je vrijeme za povratak.  O, kako  nam je svima bilo žao! Djeca kažu da su uživala i da bi opet ponovila nešto slično.

Autobusom se orila pjesma. U pjesmi i veselju stigli smo kućama, u Kutjevo. Znala sam da će sutradan svi biti iscrpljeni i umorni pa sam dogovorila posjet jednoj privatnoj etno-zbirci u Kutjevu. Sljedećeg dana  taj posjet bio je i realiziran.