ZANESENI LJEPOTOM

S HODOČAŠĆA U RIM    ….III. dio     (pročitajte  prvi i drugi dio)

piše: Marija Matijašević
foto: Alfred Matijašević
– Četvrti dan
Posjećujemo hram rimskih Bogova, koji je danas hram mučenika – PANTHEON, tu se nalazi i Raffaelov grob. Onda idemo u crkvu sv. Ignacija, koji je bio u ratu ranjen  topovskom kuglom. Kako je dugo ležao u bolnici, a bilo mu dosadno, jedino što je tamo bilo za čitati je bila Biblija. Kasnije je rekao, da je to nešto najljepše što mu se u životu dogodilo, pa se obratio i postao velikim kršćanom. Okrenuo se vjeri, a ne ratu. Osnovao je  red  “Isusovce”, kojih danas ima i u Zagrebu, u Palmotićevoj.

Sad smo u crkvi “Svete Marije  Velike”- ” Santa Maria Maggiore”. Crkva je prekrasna. Sa strane je ispovjedaonica, ali je u staklu, tako da ljudi stoje i ispovjedaju se na stoječki. U polukatu je kripta, relikvija Isusovih jaslica – dio jaslica donesenih iz Betlehema. Sa strane su četiri  mramorna smeđa stupa – čudo kako se utapaju u tu drugu svijetlu kamenu okolinu.

Došla sam do spoznaje, da su Rimljani sve bogatstvo ovoga svijeta dopremili ovamo, ako su osvojili sve od Skandinavije, Bliski istok, Etiopiju, Sudan, sjeverni dio Afričkog kontinenta, onda je to, to. Kod gradnje ove crkve 5. kolovoza, padale su pahuljice snijega na nju, pa je taj dan uzet za blagdan. U ovoj crkvi je blaženi kardinal Stepinac imao mladu misu.

I još nešto, zanesen ljepotom ove, kao i svake druge crkve, snimajući (1500 slika!) i hodajući unatrag, fotograf je srušio cijelu klupu, možete si zamisliti kako je to tresnulo – a tresak se sigurno čuo i do Vas 🙂 !

– Peti dan

Vozimo se po Rimu, vidimo dvije hrvatske ambasade, jedna je za Vatikan – državu,  jedna za Italiju. Država Vatikan ima 500 stanovnika, i jedini koji vlada njom – je Papa. U Vatikanu imaju novine – L’Osservatore Romano, radio postaju, željezničku stanicu, poštu, koja dnevno pošalje najviše pošte u svijet.

Na večer se pakujemo sutra odlazimo u Asiz- Assisi.

Još sam nešto zaboravila spomenuti, kako nismo baš bili presiti od  talijanske – pašte, poželjela sam se nešto čvršće pojesti, tako smo jedva pronašli kineski restoran, i “osvetili” se patki i kineskoj pivi, hvala Bogu.

U Asizu smo, na čast Franji Asiškom – tu će voditeljstvo preuzeti fra Zdravko – gvardijan Franjevačkog samostana u Zagrebu; on je ovdje u svom elementu, kako je rekla naša draga voditeljica Slađana.

Kapelica je iz  6 st. Tu stoji sv. Franjo i drži košaricu u ruci, a u njoj je bijela golubica snijela jaja i sjedi na njima, a bijeli golub stoji poviše nje i gleda nas.  Očaravajuće! Kaže nam fratar … hrane ih fratri, i stalno su tu. Tu je i vrt u kojem je sv. Franjo pao u trnovite ruže, koje od tada – više nemaju trnja. Kako je sv. Franjo bio nestašan, otac ga je u rodnoj kući zatvorio u jednu sobu i zakovao vrata. Sv. Franjo je imao 12 braće. Brat Bernard i Leon su mu bili najstariji. Franjo je prije 800 g. bio u Hrvatskoj.

U Papinskoj bazilici sv. Franje, posjetili smo i grob sv. Franje.
Cijelo brdo je izgrađeno u obliku tvrđave; sve su samostani i crkve. A stazu od Asiza do njih su hodočasnici, svaki je donio jednu ciglu, popločili. Ovdje je i crkva sv. Klare, u kojoj je izloženo tijelo ove svetice (1193. – 1253.).
Prelijepi suton se nadvio nad Assisi, što će reći – da je ovom predivnom hodočašću došao kraj.