tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek/ Prošloga je tjedna u Osijeku održana slamarska radionica u organizaciji Šokačke grane za koju je pokazalo zanimanje 20.-tak Šokica i Šokaca.
Uvod u umjetnost Bunjevki sa Sjevera Bačke dala je prof. Kristina Kovačić iz Tavankuta. Najprije je prikazan detalj iz filma Branka Ištvančića „Od zrna do slike“, koji je nastajao punih pet godina a za to je ovjenčan brojnim nagradama od Zagreba, Siska i Trsata do Bara, Beograda, Bukurešta, Dablina, Montreala, Praga i Rima.
I Kristina je započela lijepu slamarsku bunjevačku priču naslonjenu na ovaj izvrsni uradak njihovog sumještanina, ali i na jednom od najboljih hrvatskih dokumentarnih filmova, Somborca Ive Škrabala „Slamarke divojke“ snimljen još davne 1970. godine i prikazan u Tavankutu za 25. obljetnicu HPKD „Matija Gubec“, 1971. godine.
– Pa jest, pohvalila se Kristina, Bunjevke su doista začele tu lijepu umjetnost, a sve je počelo sa Dužijancom, najljepšim bunjevačkim običajem vezano za žetvu i novi kruh, koji se i danas održava, istina na simboličkoj razini i ta se tradicija prenosi sa koljeno na koljeno svjedočeći o opstojnosti hrvatske nacionalne zajednice. Još na Dužijanci, dok su se risari kupali u znoju lica svog, risaruše su znali isplesti vijenac pa i prsten divojački ili druge ukrase od slame. Na inicijativu slikara Stipana Šabića nastala je ova umjetnost bunjevačkih žena, a prvu je sliku napravila Ana Milodanović. I tako sve do današnjih dana a slike su bunjevačkih Hrvatica obišle svit. I naravno, zadivili smo svit, hvali se Kristina, ali i svit je zadivio nas, priznala je, kada je prošle godine u Tavankutu održan Svjetski kongres slame i kada su puno mogli naučiti od Kanade, Francuske, Rusije, ali i obrnuto.
Kristina je pohvalila članove Šokačke grane i zadovoljna je koliko su postigli u samo dva dana. Ono što je najvažnije, naučili su „ukrotiti“ slamu, a sada samo triba mašte, vještih prstiju i vrimena.
Što se zanimanja za njihovu umjetnost diljem Hrvatske tiče, bili su do sada na raznim stranama, od Belog Manastira, Osijeka, Vinkovaca, Ernestinova do Pirovca i Biograda na Moru, a spremne su se odazvati uvijek kada ih pozovu. Sa Šokačkom granom kane nastaviti suradnju, jer mogućnosti su neslućene glede tehnika, a danas su najlipše slike u 3D tehnici, sa dosta upletenog materijala, jer što ga je više, slika je vridnija i bogatija.
Jelena Dragić, tajnica Šokačke grane i glavni „krivac“ za promociju bunjevačke umjetnosti u Šokadiji, a poznanstvo sa Kristinom započelo je prije par godina na Koloniji u Ernestinovu. Kako je suradnja Šokačke grane i bunjevačkih udruga i institucija počela još danom osnutka, smatra da je došlo vrijeme da ih educiraju i poduče što se sve može raditi sa slamom, jer im to odlično ide od ruke, a u Tavankutu se Slama piše velikim slovom. Evo, već na prvoj radionici, a Šokci su to nazvali seminarom slamarske umjetnosti, zanimanje je dosta dobro i prijavilo se dvadesetak polaznika, možete vidjeti da su svi zadovoljni, a bogami i naša gošća sa Sjevera Bačke. Kane i nastaviti, možda već ove jeseni ili na proljeće a uvjerena je da će i zanimanje članstva porasti.
Lijepa Dubravka se prijavila na radionicu zajedno s prijateljicom Kristinom, jer jednako su zaljubljene u baštinu i tradiciju i žele svladati slamarsku tehniku, ovladati nečim što su neke žene već dovele do savršenstva. Istina, samo je dva dana radionica, doista malo da se sva znanja usvoje, ali rješene su nastaviti i jedna drugoj će pomagati kod kuće, a sljedeće radionice jedva čekaju. Priznale su, nisu članice Šokačke grane i nisu znale što to sve žene ovdje rade, ali sada, kada znaju da je tu mnoštvo radionica u okviru Šokačkog suvenira gradu Osijeku, rješene su ispuniti pristupnicu i redovito dolaziti na radionice, biti prave šokačke snaše.
Marija Hajduković iz Osijeka nova je članica Šokačke grane a što se slame tiče, vidjela ju je samo na poljima. Sada, kada je vidjela ove divne uratke, oduševila se. Priznaje da voli izazove, ogledala se u mnogim ručnim radovima tako poznatim diljem Šokadije, pa je ovo za nj novi početak. Evo, već je napravila čestitku, upravo završava ukrašivanje uskrsnog jajeta slamom i zadovoljna je svladanim. Nastavit će svakako kod kuće pa dokle stigne, makar do naredne slamarske radionice.
I Hrvoje Takač je oduševljen novotarijom. Prvi puta je sa članovima Šokačke grane i kani popuniti pristupnicu i učlaniti se. Jedini je muškarac na radionici, ali Šokci su česti sudionici brojnih radionica Šokačke grane, u Korizmi, u okviru projekta „Šokački suvenir Osijeku“. Inače slika već godinama i član je udruge „Likar“ u Osijeku, pa će mu novi izazov i nove tehnike dobro doći.