HRVATINE

piše: Ivek Milčec
Vjerujem da ste u svome životu za nekoga nebrojeno puta čuli: ‘On je veliki Hrvat! Hrvatina!’

Mnogi među nama  pitaju se ili nisu na čisto s time kakav  bi zapravo trebal biti Hrvat da bi dobil tak laskavi pridjev “veliki”?!

Možda je još bolje pitanje: Koliko takvih, idealnih Hrvata živi u domovini i izvandomovinstvu i nije li već vrijeme da se cijela nacija ugleda u njih?

Po našemu nepristranome sudu Hrvatina mora ispunjavati ove uvjete:

1. Da je Hrvat od stoljeća sedmog.

2. Da je katolik. Znači kršten, pričešćen, firman, crkveno vjenčan, nerazveden itd.

3. Da podržava sve akcije udruge “U ime obitelji”.

4. Da na parlamentarnim izborima glasa zna se za koga.

5. Da se svim dozvoljenim sredstvima bori protiv sadašnje sotonske i nenarodne vlasti.

6. Da podržava akcije svih mogućih domoljubnih i rodoljubnih stožera.

7. Da ne smatra bivšeg premijera i njegve pajdaše iz Remetinca izrodima.

8. Da aktivno učestvuje u svim referendumima i glasa protiv.

Ovih nekoliko nabrojanih uvjeta (moglo bi ih biti još dvostruko više) trebal bi, misle Hrvatine, ispuniti svaki pravi Hrvat.

Po mnogim pokazateljima naša nacija  podijeljena je na prave i one druge. 

A koji su i kakvi su to oni drugi?

Po mišljenju pravih to su svi oni koji su na prošlim parlamentarnim ili predsjedničkim izborima glasali za kandidate ljevice koja je u službi same sotone i kojoj treba ‘odrubiti’ paklenu glavu.

Znači, gotovo polovinu hrvatskoga biračkoga tijela trebalo bi na neki način politički ‘eutanizirati’ kak im nikada više ne bi palo na pamet birati nenarodnu, komunističku vlast.

Oni, radikalniji čak bi bili za to da se sve ‘komunjare’ pošalje (kao u Titovo vrijeme) na rad u inozemstvo. Ne privremen nego stalan.

Možda će se nekome, koji nije dobro upućen u domovinska zbivanja ovo gore napisano činiti kao neozbiljno štivo, ali budući da smo u izbornoj godini, u posljednje vrijeme je hrvatska politička utakmica prepuna prljavih i niskih udaraca ispod pojasa.

Već sada, u ranoj fazi predizborne kampanje, politički protivnici ‘idu na nož’ a možemo si samo zamisliti kakav će se ljuti boj biti u njenoj završnici.

Većina hrvatskih politologa i komentatora nacionalne političke scene slaže se u tome da će predstojeći parlamentarni izbori biti sigurno jedni od najneizvjesnijih od osnutka hrvatske države.

Pojavit će se,kao što je to bilo uvijek do sada, nove stranke, nezavisne ili rodbinske liste jer se svi nadaju sigurnoj, zastupničkoj stolici .Naravno i raznim povlasticama i dobrim primanjima.

U takvoj bespoštednoj političkoj borbi ‘velike i prave Hrvatine’, ako su visoko na izbornim listama, uspiju biti izabrani u zastupničke klupe i obično zaborave većinu ‘velikohrvatskih rodoljubnih zapovijesti.’

Samo ih prigodno izvuku iz naftalina kada treba sa Saborske govornice napasti kolegu zastupnika iz opozicijskih klupa.

Pogotovo ako je pripadnik druge, komunjarske opcije.

Kaj god!