KRUHA I IGARA

piše: Ivek Milčec
Završile su Olimpijske igre u Londonu. Prema prvim, neslužbenim, financijskim izračunima sa gubitkom od nekoliko milijardi funti dok su s druge strane tj. organizacijski, a pogotovo sportski polučile veliki uspjeh. Na toj najvećoj sportskoj smotri, koja se održava svake četvrte godine, naši olimpijci osvojili su rekordan broj medalja: tri zlatne, jednu srebrnu i dvije brončane što je golem, povijestan uspjeh pogotovo ako se uzme u obzir da su mnogi sportaši iz većih i bogatijih zemalja ostali iza nas .Možemo i moramo biti ponosni na zlatne vaterpoliste, atletičarku Sandru Perković i strijelca Ivana (Đanija) Crnogorca, srebrni četverac na pariće, te brončane rukometaše i Luciju Zaninović, osvajačicu tekwondo brončane medalje.

Našim šampionima jučer je priređen svečan doček …prvo u zagrebačkoj zračnoj luci, a nakon prijema u Banskim dvorima slavlje je nastavljeno na središnjem zagrebačkom trgu.cOsvajačimac (i njihovim trenerima) zlatnih, srebrnih i brončanih olimpijskih medalja obećane su novčane nagrade a u pripremi je zakon prema kojem će osvajači medalja sa olimpijskih, svjetskih i europskih prvenstava nakon završetka sportske karijere i određenih godina starosti doživotno dobivati sportsku mirovinu. To je već davno trebalo biti izglasano u Saboru pa ne bi bilo slučajeva da nam pojedini osvajači medalja takorekuć nemaju za kruh. Ali, fala Bogu da su se u sadašnjoj Vladi sjetili, da onima koji su na sportskome polju tj. osvajanjem medalja doprinijeli ugledu naše zemlje, osiguraju donekle bezbrižnu starost kak ne bi bili  kruha gladni. Za četiri godine domaćin olimpijskih igara je Brazil, točnije Rio, pak se uz veću Vladinu financijsku potporu može očekivati još bogatija olimpijska žetva.

Kada smo već kod žetve svakako se treba osvrnuti na onu koja život znači. Ovogodišnjem prinosu ili urodu pšenice u Hrvatskoj možemo biti zadovoljni što znači da će biti kruha i pogače. Međutim, velike suše koje su pogodile najveću svjetsku žitnicu na američkom srednjem Zapadu, ali i ruska, ukrajinska pa i kanadska žitna polja upozoravaju na drastično smanjenje hrane koja će u mnogim državama prema  procjeni UN-a poskupjeti za više od 50 posto, pa moramo dobro paziti da jeftino ne izvozimo pšenicu  koju ćemo kasnije, po znatno višoj cijeni, morati uvoziti. Možemo biti zadovoljni što je pšenica požeta i uskladištena na vrijeme jer da je tada vladala suša kao što je to sada slučaj pitanje je kakva bi bila žetva. Nakon dugotrajne suše teško je gledati polja posušenog kukuruza, soje i uljane repice u Slavoniji te uništenih vinograda, maslina i rajčice u Istri. Ni drugi krajevi Lijepe naše nisu pošteđeni od višemjesečnih suša pa su počele i prve redukcije pitke vode. Poljoprivrednici traže da im država pomogne u saniranju nastale štete, ali državna blagajna je prazna i opterećena velikim inozemnim i unutarnjim dugom pa molbe ratara i stočara kak zgleda neće biti uslišane.

Inače stanje u agraru nije bajno, bolje rečeno katastrofalno je, ima puno zapuštene i neobrađene  zemlje na kojoj, umjesto poljoprivrednih kultura, raste trnje i kupinje. Imamo plodna polja, oranice i pašnjake koja bi mogla prehraniti još milijune ljudi,ali već od osamostaljenja naše države vodila se, ne znam iz kojih razloga, loša agrarna politika kao da se je htjelo uništiti selo i seljaka bez kojih nema kruha i pogače. Pogodovalo se i pogoduje uvozničkom lobiju što uvozi hranu (meso, mlijeko, voće, povrće itd.)  često sumnjive kvalitete koja je, paradoksa li, skuplja nego što je to napr.u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj itd. Uvoznički lobi (razni nakupci, prekupci, prevaranti i ostali ološ) trpa u svoje torbe ogroman novac koji često puta prođe mimo carinske i porezne kontrole, pa stoga nije čudo da mnogi “uvoznici” u ljetnim mjesecima plavim Jadranom plove luksuznim jahtama na kojima priređuju pijanke i lude noći. Od samog početka bilo je jasno da to ne bi mogli bez blagoslova i “razumijevanja” političkih struktura kojima je bilo glavno da su “državotvorni”i da je “tajkunska desnica na srcu”. Alarmne lampice upaljene su pa je zadnji čas da se svi skupa primimo ozbiljnog posla kak ne bi, zbog propusta i nebrige svih dosadašnjih hrvatskih Vlada, premijera i ministara, završili u Karitasovoj pučkoj kuhinji.

Da bi nas, kao vjernički narod, mimoišla glad i neimaština pomolimo se, posebno sutra, našoj nebeskoj Majci, najvernijoj odvjetnici Hrvata i Hrvatske. Tko god može nek na sutrašnji blagdan Velike Gospe hodočasti u Marijina svetišta diljem naše domovine i susjednih zemalja . Moja supruga i ja ćemo, kao i svake godine do sada hodočastiti u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke gdje bumo, zajedno sa hodočasnicima iz svih krajeva lijepe naše domovine, složno zapjevali “Čuj nas Majko, nado naša!” Sutra, na veliki blagdan Marijinog uznesenja na nebo, ne bi trebalo biti politike, političkih govora, ali i propovijedi umotanih u politiku. Ne bi trebalo kritizirati političare zbog nedolaska na misno slavlje, jer je bolje i poštenije da nisu nazočni nego (kak je to bil ranijih godina čest slučaj) da zauzmu, sa osiguranjem, gotovo cijelu crkvu, a mnogi od njih nisu se znali ni prekrižiti. Tada je bilo važno nazočiti, biti što bliže kamerama HTV-a i paziti da u datom trenutku bude …desnica na srcu. A molitva i pokajanje? Kaj god!!!