Dubravka Borić
Nĩ–ni, nã–ni,
nĩ ga dȍ–ma.
Nĩ ga dȍ–ma,
ȕ go- rȉ je.
Bȅ–re rȕ–že
ȉ vi- jô-le.
Nȁ–bra- ȍ je
kȍ–ni- strȉ–cu
ȉ od drȕ–ge
pȍ–lo- vȉ–cu,
pȁ je nȍ–si
prȉd ca- rȉ–cu.
„Ȍ, moj cȁ–re,
gȍs-po– dȁ–re,
dȍš-lo tȉ je
mlâ-do mȍm-če,
dȍ–ni– lȍ ti
kȍ–ni– strȉ–cu
ȉ od drȕ–ge
pȍ–lo– vȉ–cu.
Štȁ će– mȍ mu
dȁ–ro– vȁ–ti?“
„Dȁ–ruj– mȍ mu
kȍ–nja vrâ-na
ȉ na kȍ–nju
dȉ–voj– čȉ–cu,>
kȁ ru– mȅ–nu
ja-bu– čȉ–cu.“
II.
Nĩ–ni, nâ–ni,
dî–te mȍ–je,
Mȁ–ri– jȁ te<
mȁj-ka zȍ–ve
dȁ mi spâ-vaš
ȕ ni– nȉ–ci
kȁ–no sȍ– kol
ȕ kaj– bȉ-ci.
………………………..
kâjbica (deminutiv od:kajba- krletčica)
III.
Nĩ–ni, nâ–ni,
nĩ ga dȍ–ma.
Ȉ–ša mȉ je
dȍ u pȍ–‘je,
ȁ u pȍ–‘ju
rȕ–že bȅ–re.
Bȅ–re rȕ–že
ȉ vi- jô-le.
III. uspavanku sam zapisala prema otpjevanom tekstu pjesnika Zlatana Jakšića, 25. III. 2003. god.
Ostale uspavanke mi je ustupila naša pučiška Zorana Geržinić.
-Naglašeni slogovi uspavanki tiskani su debljim slovima i akcentirani onako kako se to pjevalo (prvi naglašen, a – drugi nenaglašen slog), bez obzira da li je i inače akcent u dotičnoj riječi u dijalektalnom izgovoru.
Super…
Kao i uvijek; prekrasno!