Ivica Smolec
Ne spavaj dok te ljubim jer ujutro idem
među metke i mine, i krv će mi vrela
vrištati neke sasvim drugačije krike
a smrt će sjenka biti griješnog mi tijela.
Ne spavaj dok te ljubim jer slutim da noćas
zadnji put ću liznut’ ti suzu s trepavice.
Uzvrati mi ljubav još samo ove noći
jer sutra idem tamo otkud bježe ptice.
Ne spavaj dok te ljubim, da pamtim ovu noć,
da bi duša spokojna mi šumom lutala.
Pogledaj me, zagrli, šapni da me voliš,
pa makar već sutra to drugom šaputala.
Ne spavaj dok te ljubim da poljupce ove
ne sačuvam, strastvene, za smrt što me zove.
Ivica Smolec, 16. siječnja 2010.