Iz naše arhive/ objavljeno 30.09.2012.
MOJA HRVATSKA
piše: Daniel Ligeska
Zagreb/U Poljskoj imamo poslovicu koja kaže: – Sve što je dobro, brzo završava! Tako je došla do kraja i moja praksa u Zagrebu. Bilo je fino. Naučio sam dosta. Nisam naučio toliko riječi za cijelu godinu u Krakovu koliko sam naučio u Zagrebu. U međuvremenu sam imao još i ispite na faksu …i izgubio sam bodove zbog toga što sam koristio neke riječi iz žargona a nisam se izražavao standardnom jezikom! Eto ….pitanje je sada:– Koji jezik govore ljudi? Ne bih znao kako razgovarati bez riječi tipa …fakat ili plac ili štima …o čeme sam već pisao u jednom eseju.
Znanje standardnog jezika pomaže ali kad ljudi govore svakodnevno to je nešto sasvim drugo. A jezik je zato da razgovaramo s ljudima. Tako na primjer, na vratima jednog dućanu u Zagrebu piše: “Danas ne šljakamo!” Eto, mogu reći da znam hrvatski ali zapravo i ne znam ako ne razumijem neke osnovne riječi koje se koristi u Zagrebu!
Polako pakiram svoje stvari …čak i svoj život i svoje osjećaje, svoje misli i svoj dojam o gradu, o ljudima …o Hrvatskoj. Sve stalo u dvije prtljage. Prije dolaska u Hrvatsku, imao neki drugačiji dojam o ovoj zemlji. Ali, zapravo sam gledao na nju kroz prizmu turista a ne osobe koja je ovdje živjela. Promatrao sam ju kroz prizmu Berlina, Hrvata u Berlinu a to su sasvim dva različita gledišta …i ima dosta razlika, na primjer u mentalitetu. Mogu reći da sam postao realističniji.
Život u Hrvatskoj nije lak. Ljudi su isfrustrirani, nezaposlenost visoka, mladi žele napustiti zemlju jer nitko neće čekati do trenutka kad bude bolje …ako bude. Lijepo se ovdje odmara i stvarno se može guštati na moru …ali …odmor je odmor a stvarnost nešto drugo. Nije da sam razočaran …jer nisam, ali mogu sve usporediti s nekoliko drugih mjesta i na žalost Zagreb nije na vrhu liste …
Ali … mogu također reći da sam uživao i dobio sam dobro radno i životno iskustvo i preporuke za budućnost. Završio sam neku fazu svog života i od ponedjeljka počinje sljedeća. Također povezana uz hrvatski jezik jer moram dovršiti svoj diplomski rad …
Kao prvo našem Danielu želim sve najbolje u njegovom daljnjem životnom putu,neka mu bude sretno. Daniel je stvarno poseban čovjek za svaku pohvalu iz Poljske.Koji je posebno zavolio Hrvatsku,odlučio je da se u njoj školuje i obrazuje.I još k tome o njoj piše na hrvatskom jeziku, svoje ne baš uvjek lagane događaje i doživljaje. Vjerujem da u Hrvatskoj ima i postoji, i ljudi druge nacije osim Poljaka,koji vole Hrvatsku te se u njoj obrazuju, školuju,žive ili u njoj šljakaju.Mnoštvo od njih dođe u .Hrvatsku na godišnji odmor jer je vole,ovakva kakova je,i njezinu prirodu,običje i baštinu. Malo tko ih cijeni… Read more »
Nesumnjivo je lijep osjećaj kada ti mlad čovjek, kao što je Daniel Ligeska, Poljak, zavoli zemlju i uči joj jezik, pa, zahvaljujući naučenom, piše svoje nadasve vrijedne eseje, objavljujući ih, evo, na ovom mu zasigurno zanimljivu i privlačnu portalu. Međutim, izuzetno dobrohotan i iskren, već na početku nam je saopćio slučaj sa faksa – kako je izgubio bodove na ispitu, jer je u odgovorima standardu pridodavao i neke riječi iz govornog jezika, a što je posve razumljivo ako se i domaćim studentima, posebno pak onima iz dijalektalnih sredina, slično događa. Ali, sudeći i po tom detalju, u našega Daniela je… Read more »
Nikome ne da se cekati do trenutka kad zivot u Hrvatskoj postane laksi..jer nitko neće gubiti vremena na cekanju..zato mnogi odlaze u inozemstvo. O tome sam mislio:)
Odlično! Fakat, mnogi bi šljakali ali kak tu puno toga ne štima… Odličan kratak pregled jednog mladog čovjeka koji sve može staviti u desetak rečenica i da sve svima bude jasno.
Žalosno je što više nitko ne zna što da čeka. :((
Zanimljiva mi ova recenica “nitko neće čekati do trenutka kad bude bolje …ako bude” 🙂