Naša nova suradnica je Dragica Šimić, rođena Vujević, Bugojanka koja danas živi u Dugom Selu.
Naš Glas je bogatiji za jedno “pero”. I na samo to, već i za jedno srce, dušu, duh, sjećanje, snagu pogleda, osvrta, vraćanja, suočavanja, stavljanja na papir …i za sve nas će Dragica Šimić ugnijezditi sjećanja i emocije u rubriku naslova “Povratak na rijeku”. Reći ćete …otkud, kako? Pa evo pisma nakon kojeg se dogodio duhovni susret, onaj važni tik, nakon kojeg može doći do, čini nam se …plodne, a nadamo se i …duge, suradnje.
– Poštovana gđo Sonja!
Moram priznati već u prvom retku da mi je oko zasuzilo i srce poskočilo kad sam shvatila da ste iz Bugojna ( kao i ja), i kad sam pročitala vaše radove iz arhive. Ponosna sam na vas i na portal koji ste stvorili za sve zaljubljenike pisane riječi.
Ja sam Dragica (Vujević) Šimić. Rođena u Kandiji živjela u Bugojnu. Završila srednju jezično-prevodilacku školu u bug. Gimnaziji. Sada živim u Dugom Selu pored Zagreba.
Književnost volim oduvijek, a pisati sam počela 2009 god na Webstilus portalu ( ako ne brojimo pisanje u mladosti i prilikom školovanja kada sam osvajala i prve nagrade na nekadašnjih općinskim natjecanjima.) .
Rat, raseljavanje i težak život i borba za egzistenciju odvojili su me privremeno od moje ljubavi – poezije, kojoj se sada vraćam uživajući u svemu što mi pruža.
U produžetku vam šaljem jedan prozni uradak koji se zove “Povratak na rijeku” …
…
Ama, kome ne bi srce poskočilo na gornje redove? Zato, hitno urednica odgovara Dragici Šimić.
…
– Draga Dragice,
Jako sam sretna zbog tvog brzog odgovora. Velika je to čast za mene, nikakvu naknadu nisam ni očekivala nego samo duševno zadovoljstvo. Mislim da ću opravdati tvoje povjerenje.
Moje pismo možeš objaviti a sada ću ti reći nešto više o sebi.
Ljubav za jezike i književnost nosim u sebi još od kada sam počela razmišljati, pa iako nisam radila u struci, cijeli sam život čitala koliko mi je to moj burni život dopuštao. Čitala sam jako puno književna djela na engleskom da ne bih zaboravila naučeno, pa sam godinama obogaćivala svoje znanje, tako da pomalo pišem poeziju i na engleskom jeziku. U slobodno vrijeme još crtam portrete olovkom i ugljenom i sve što napravim to i poklonim, većinom prijateljima i poznanicima. Također izrađujem ukrasne predmete decoupage tehnikom pri čemu koristim akrilne boje i različite tehnike, također poklonim jer jako volim poklanjati i vidjeti osmijeh i zadovoljstvo na licima dragih ljudi.
Evo ove godine, u četvrtom mjesecu napunila sam 50 godina. Majka sam troje odrasle djece, kćerke i dva sina. Moj suprug je iznenada preminuo prije tri godine u 50-oj godini života. Bio je bivši bugojanski logoraš, a ja žena koja je ostala do posljednjeg trenutka s njim i s djecom u tom ratnom vremenu.
Dvije godine poslije njegove smrti bila sam uvenula biljka, prije godinu dana sam ponovo počela pisati i to me vratilo u život.
Predivna je rubrika koju si namjenila za mene, sretna je prihvaćam. Jer dobro pisati možemo samo o stvarima koje poznajemo. Oprosti ako sam bila nametljiva, no osjetila sam toliku bliskost kad sam pročitala tvoje priče da mi se učinilo najprirodnijim da ti se javim.
Usuđujem se u nastavku poslati i nekoliko pjesama koje sam objavila na Webstilus portalu tek toliko da ti se predstavim.
Nadam se da će naša suradnja biti na obostrano zadovoljstvo. Primi puno toplih pozdrava, draga zemljakinjo, i zaista sam ponosna što smo pripadali istom gradu, istom vremenu i istom mentalitetu.
Draga urednice, hvala na dobrodošlici. Pozdravljam sve suradnike Hrvatskog Glasa Berlin i čitatelje. Drago mi je da ćemo moći podijeliti uspomene, sjećanja i nove doživljaje života, jer ovo je portal koji to može…podnijeti tezinu i ljepotu sjećanja a istovremeno hrliti naprrijed hrabro i punom snagom…