FIGA U DŽEPU

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar

Nakon dva objavljenja članka o neučinkovitosti HSK-a, živnulo je u našem uredništvu. Brojni komentari, osobne poruke, telefonski pozivi… Načeli smo jednu temu, koja bi mjesecima mogla „grijati“, ali nije nam to nakana i zbog toga nismo pokrenuli ovaj portal. Nakana nam je bila otvoriti mjesto za jednu široku demokratsku raspravu, jer ipak se radi o velikom broju Hrvata u Njemačkoj, čijom sudbinom se ne smijemo igrati.
Hrvati u Njemačkoj, bilo da žele ostati u njoj, ili se žele vratiti u Hrvatsku trebaju jedno funkcionalno, demokratski izabrano tijelo koje će zastupati njihove interese i koje će ih učinkovito predstavljati. Nazovimo to Krovni savez hrvatskih udruga. Ta bi udruga trebala biti u stanju …koordinirati, usklađivati, pružati usluge, biti servis u svim oblicima djelovanja udruga članica.
Nisam toliko pametan da bih sve ovo izmislio, prenosim to iz programa Vijeća Nijemaca u Hrvatskoj. Zašto baš iz tog Vijeća?
Zbog toga što mi je najbolje poznat njihov rad. Jedna etnička grupa u dijaspori, koja je doprinijela da Nijemci u Hrvatskoj imaju svoje mjesto djelovanja u korist Hrvatske i Njemačke. Slična vijeća imaju i druge manjine u Hrvatskoj. Čak i najmanja …Udruga Slovaka u Hrvatskoj je daleko učinkovitija od HSK-a, što se može vidjeti iz njihove bogate izdavačke i ine djelatnosti.
Za slučaj da mi netko želi reći da Hrvati u Njemačkoj nisu nikoga birali onda mu moram reći da to nije točno, jer Hrvati u Njemačkoj imaju pravo glasa i izbornu jedinicu i mogu u njoj birati svoje predstavnike. Ako to pravo nisu iskoristili, onda je to njihova stvar, jer izabrani predstavnici po zakonima demokracije imaju legitimni mandat.
Osobne uvrede i podmetanja u komentarima stavimo po strani, ali moju tvrdnju da HSK nema demokratski mandat zastupati interese 400 000 Hrvata, nije opovrgnuo nitko. A upravo tako stoji na njihovoj web-stranici i takav nastup imaju prema Hrvatskom Saboru, koji nam je svima …živjeo on u Slavonskom Brodu, ili u Wanne-Eickel, vrhunsko zakonodavno tijelo.
Razlika je jedino u tome što između mene koji živim u Slavonskom Brodu i Hrvatskog Sabora postoji samo jedan zastupnik, kojega sam sâm izabrao.
Između Hrvata iz Wanne-Eickel i Hrvatskog Sabora postoji zastupnik kojega je on izabrao i HSK, kojega on nije izabrao i koji se sam nametnuo. Ako Hrvati u Njemačkoj to žele, meni je svejedno, ja samo želim reći da stvari tako stoje.
Hrvatski svjetski kongres nije jedno demokratsko tijelo koje ima demokratski mandat zastupati interese  svih Hrvata u Njemačkoj. Ako netko tvrdi suprotno bilo bi jako kulturno kada bi uz tvrdnju priložio i dokaz.
Toliko o demokraciji.
Većina hrvatskih društava u Njemačkoj su kulturnog, ili sportskog karaktera. Za ovo nemam dokaze, ali iz svog dugodišnjeg iskustva …tvrdim to jednostavno. I ovdje važi …ako netko tvrdi suprotno dužan je priložiti dokaze.
Kako je onda moguće da se velika većina Hrvata zanima za kulturu i sport, tako stoji u njihovim statutima, a od svoje Krovne udruge zahtjevaju da se bavi politikom? Drže li one onda figu u džepu u odnosu na njemačke zakone? Mislim da bi to „Der Spiegel“ isto tako jako zanimalo, kao i Titove aktivnosti.
Meni je svejedno koga će hrvatske udruge u Njemačkoj proglasiti svojom Krovnom udrugom, poštujem njihovu slobodnu odluku, ali dužan sam skrenuti pažnju na nepravilnosti i nezakonitosti.
Isto tako dužan sam skrenuti pažnju na netransparentnost HSK-a. Nigdje na njihovoj stranici ne možete vidjeti njihove članice, a to je stari dobri običaj u svakom obliku demokracije.
Ja osobno ne želim rušiti HSK, jer je Hrvatima u Njemačkoj stvarno potrebna jedna učinkovita i visprena krovna udruga, ali želim vodstvo skinuti s pijedestala u oblacima na nebu, spustiti ga na zemlju, među životne realnosti i podvrći  zakonima demokracije.
Hrvatski svjetski Kongres tvrdi da ONI zastupaju interese svih Hrvata u inozemstvu …Hrvatski svjetski Sabor tvrdi da ONI zastupaju interese svih Hrvata u inozemstvu …jedan pacijent sa odjela psihijatrije bolnice u Slavonskom Brodu tvrdi da je on Napoleon…
Kome vjerovati?
Najbolje je vjerovati nekome tko to ne tvrdi sam za sebe, nego nekome tko je demokratski izabran. Tako nam kaže demokracija i kada sam ja kao stari jugonostalgičar to shvatio, onda to djeci rođenoj u demokraciji ne bi smio biti problem.
Želi li HSKNJ biti ozbiljno shvaćen od 400 000 Hrvata u Njemačkoj onda se mora potruditi da dobije njihov mandat.
Za sada ga nema.
Ja, Emil Cipar svojom osobom i svojim imenom potpisujem gore napisano. Isto tako potpisujem da ću nastaviti radom, a svaki pokušaj isključivanja moje osobe na način da me se proglasi „jugonostalgičarom“ daje mi novu energiju i poticaj, a mojem kolegi Čuki daje nove teme. Zbog toga se obojica zahvaljujemo. Neprofesionalni i manipulatorski uradci mojih kolega uveseljavaju me. Drago mi je da barem na taj način kolege mogu doći do kvalitetnog sadržaja na njihovim stranicama, kada već sami nisu u stanju proizvesti nešto kvalitetno. I mi objavljujemo tuđe sadržaje ponekad na našim stranicama. Na stranu činjenica da mi za to imamo dozvolu autora i izdavača. To je valjda zbog toga što poštujemo osnovni novinarski kodeks.
Ali vremena su teška, pa se kolege snalaze kako znaju i umiju, a mi imamo razumjevanja. Naš problem je sasvim druge vrste, jer imamo više kvalitetnih autora, nego mogućnosti predstaviti ih. Ali novi portal je u izradi, pa ćemo moći udovoljiti svim zahtjevima.
Otvoreni smo za suradnju i podršku svim projektima društvenog, gospodarstvenog i kulturnog sadržaja, koji mogu doprinijeti općem boljitku.
Želi li se HSK i dalje baviti prošlošću …bilo čijom …nema problema! I mi možemo svakoga časa započeti sapunicu pod nazivom Hrvatski svjetski kongres kroz povijest. Imamo već sada dovoljno materijala, koji bi dugo mogao zapošljavati mnoge, prije svega pravosuđe i njemačke medije. A onda naravno, kako to novinarski kodeks nalaže sve potvrđeno sa faktima.
Osim što bi to povećalo broj klikova na našim stranicama, koristilo ne bi nikome, pogotovo ne bi koristilo budućim Marama  i Josipima iz Noć me stigla u tuđini, koje mnogi komentatori nisu ni primjetili, a oni su u cijeloj ovoj priči glavne ličnosti.
„Jugonostalgičar“ Emil Cipar je potpuno nevažan, kao što je nevažan i njegov „idol“ Josip Broz Tito.
Mara i Josip su in.