Dražen Radman
Vrijeme je kad morat’ ću bit’ dobar
Vrijeme je kad morat’ ću bit´ plemenit
Darivat ženu djecu i tko zna koga
Učinit’ da i gladan bude sit
Vrijeme je kad prigodne ću pjesme pjevat’
Vrijeme je kad najbolju ću hranu jest’
Razvuć’ osmjeh bit’ k’o nikad sretan
I za stol na Blagdan s obitelji sjest’
Vrijeme je kad će samo – okićen bor svjetlit’
Vrijeme je kad ću eto Čestit’ Božić svima reć’
Zagrlit’ svijet – poslat’ sto SMS poruka istih
K’o što po navici svetoj mnogi tako radimo već
Ma ne mogu više ja pro forma hodit’
Duša se moja godinama bori lomi i troši
Spram nikoga gle ja nemam ništa protiv
Al’ s takvom se rijekom ne ja ne želim stopit
Ne želim jer na zdrave oči vidim
Da me krade vuče
Da mi žiće kopni
Da polako nestajem
Da ću ako ne viknem
Svojom krivnjom se utopit’
Hoću da Svjetlo svoje Ti u meni zapališ
Da se u mojoj cakliš zjeni
Da hoću Tebe Bože
Da živo se u meni Ti nastaniš
Hoću da još bude mnoštvo žednih
Da nas vodom živom čistiš krijepiš
Da Zvijezdom svojom gle obasjaš grad
Pa u Tvojoj osvanemo zori
Budemo Tvoje male krijesi
Hoću da srcem svim Dar Tvoj upoznam
Prije sveg’ i prije svih
To hoću
Ako Jesi koji Jesi
17. prosinca 2010.