JEDNA MALO DRUGAČIJA ŽELJA …

PUT ISTINE
piše: Dražen Radman

Puno sreće i zdravlja!, Svako dobro!, Puno ljubavi …i para!, Sve najbolje u Novoj! i još nekoliko sličnih univerzalnih čestitki i želja, odjekivat će usmenim, e-mail ili SMS – serijskim putem sljedećih dana i bit će kao kakve mantre kojima se nema što nadodati ili čak zamjeriti.

Spomenute želje, izgovorene uglavnom kao usputni dobar dan ispunit će, u trenucima susreta, naše bliže i(li) daljnje odnose, ne ostavljajući previše prostora za malo drugačiju želju ili riječ.

Živimo u  vremenu u kojem je obrazac ponašanja i življenja većinom usmjeren na vanjsko, površno i prolazno, pa je takav slučaj i sa blagdansko …novogodišnjim željama. Svi znamo da površnost donosi otuđenje, a otuđenje ravnodušnost. Iz ravnodušnosti se rađa otupjelost, a iz otupjelosti tvrdoća koja se neprimjetno ugnijezdi u našim dušama ostavljajući ih, s vremenom, bez potrebnog i blagotvornog daha. Mislim na dah iskrene ljubavi, na dah iskrene brige i razumijevanja, na dah nepatvorene sućuti i podrške. Ukratko budi rečeno, sve više, a bez pravog otpora, ostajemo bez daha plemenitosti, počevši od malih stvari pa do onih većih, prečesto i odlučujućih…

No, da ne odem predaleko ovom prigodom, vratit ću se na ono što htjedoh reći. Dakle, u danima koji slijede, predlažem sljedeće. Okruženi smo ukućanima, rodbinom, prijateljima, kolegama, znancima i strancima. Pokušajmo, evo, samo na trenutak zastati i promisliti što bismo toj i toj osobi uistinu zaželjeli u godini koja dolazi…

Možda bismo mogli smoći hrabrosti i barem nekima od njih zaželjeti nešto što zapravo ne očekuju od nas da ćemo im reći, ali bi u svojim srcima, lako moguće, upravo to i sami sebi …više od sveg htjeli.

Na primjer, zašto ne bismo, barem onima koje donekle poznajemo, iskazali neku od sljedećih želja: Neka bi se u sljedećoj godini pomirio s bratom (sestrom, majkom, ocem, sinom, kolegom…)!, Želim da ti se, prije svega, dogodi mir u srcu s kojim ćeš moći izdržati sve tegobe koje imaš…, Želim ti da budeš hrabar u svojoj teškoj bolesti…, Radiš na vrlo odgovornom mjestu. Neka te vodi istina i poštenje, bez obzira na iskušenja i rizik!, Neka bi našao puno više vremena za svoju djecu i za prave prijatelje…, Prijatelju, od srca ti želim da ti se u ovoj godini dogodi oslobođenje od alkohola. Tu sam, ako ti i ja mogu kako pomoći…, Želim ti da budeš pun strpljenja prema ljudima oko sebe…, Neka bi u ovoj godini podigao glavu prema gore i ne bio više u depresiji (očaju, gorčini…)!, Želim ti da ti Bog dade snage da oprostiš…i kreneš iznova…

Jesmo li spremni riskirati tako velik iskorak? Gle, možda se zbilja ne bi ništa strašno dogodilo i možda ne bismo naišli na zid kako obično mislimo, ostajući na sigurnoj udaljenosti, podalje od čovjeka.

Jesu li nam ovako ili slično iskazane želje zaista postale science fiction ili bi, ipak, mogle postati naša drugačija, bolja stvarnost? Stvarnost koje se nećemo sramiti, a koja otvara mogućnost za veću prisnost i dublje prijateljstvo, za čime, u svojoj biti, svi nasušno žudimo.

Htjeli bismo promjene. Istina je pak da te promjene mnogo više očekujemo od drugih, nego od samih sebe. No, istina je i ovo …kad se dogodi promjena u nama, ona može izazvati i dugo željenu promjenu u onom drugom, više ili manje voljenom.

Ili smo već otvrdnuli za nešto bolje? Mislim da nismo. Mislim da možemo bolje od ovog danas. Mislim da možemo biti i ljepši i zdraviji i bogatiji u narednoj godini. Prije svega, u nutrini, to jest u središtu svoga bića.   Milošću Božjom, Njegovom snagom i pomoći… Ipak.

I unatoč.

28. prosinca 2010.