IN MEMORIAM – Ivica Smolec (30.11.1954 – 01.03.2020.)
Iz naše arhive/ objavljeno 24.06.2015.
Ivica Smolec
Ako me ikad potražiš,
znaš gdje ćeš me naći.
Naše jezero još uvijek te čeka
i čezne za tvojim prštavim smijehom
i kamenčićima
koje si samo ti znala
onako nehajno bacati u njega.
Voda je još bistra i zelena,
još je u njoj odraz tvojih očiju.
Kad viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas.
Ma što znače te duge godine?!
Ja sam još tvoj
i bit ću,
čija god da si sad.
Ako me ikad potražiš
u svojim snovima,
znaš gdje ćeš me naći.
14. srpnja 2006.
Dragi prijatelju po peru…sretali smo se i bili dio jednog grada u kojemu smo živjeli, u kojemu smo pisali, koji nas je inspirirao.Život je pak čudna kočija, koja nas odveze svojim putovima pa, nas daljine maglama razdvoje.Ipak lijepo Te je bilo sresti na mnogim stranicama ove virtuale, čitati Te u objavaama Tvojeg stvaranja, znati da si tu.
Danas saznah da si zastao na zdnjem Tvom životnom putu. Da nisi tamo negdje, gdje bi Te se moglo sresti, ili ipak. U mislima samo biti ćeš uvijek na nekom mjestu sretanja, u Tvojim stihovima. Počivao u miru.
@ljerkavarga, 5. 3. 2020