KUTIJA

Dragan Gortan

ponekad moja majka
samotne večeri krati
gledajući stare fotografije

u kutiji od cipela
na srebrnom bromidu
svjetlom zamrznuti trenuci

pa odlazi na počinak
sa smiješkom na usnama
da cijelu noć sanja život

dok se noć jutru primiče
sanjajući ruku ne pomiče
da hladni jastuk ne dotakne

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments