Ivica Smolec
Na plaži maloj, skrivenoj,
ležiš, gola, na boku.
Prilazim, hipnotiziran,
poziv ti u smiješku i oku.
Dojke ti, drhtave, bubre,
napola skriva ih pramen.
Na trenutak samo sam zastao
kad more je prelilo kamen.
A obijesna voda prilazi bliže,
do tvojih stopala, pa ih liže,
stenje i ječi pa natrag gmiže
i, za trenutak, ponovo stiže.
Liježem do tebe i, nježno,
rukom ti milujem bok.
Grčiš se kao narandža
iz koje vri slatki sok.
Kose zrake umornog sunca
sakrila je oblačka sjena.
Na pladnju maestrala
mirišu kadulja, sol i žena.
Hvataš me oko vrata
i, dok naglo nadire plima,
budim se sav u znoju.
Na prozoru – snijeg i zima.
22. travnja 2008.
super-pjesma
Dragi mi kolega Ivice, vraški si i moćno, i sočno satkao ove svoje poetsko-erotske verse. San ti je na kraju svrhom da sočnija mjesta ublaži, opravda, mada je Freud tvrdio da je u čovjekovu snu slika lijepe žene simbol njegove erotike, odnosno njegov ideal …
Čestitam!