PROMILI

piše: Marija Kukić
Bila je to večer u kojoj se proslavljala obljetnica mature.

Na ovoj proslavi kao uostalom i na mnogim sličnim, našlo se staro gimnazijsko društvo. Raštrkani diljem Lijepe Naše, ali i po cijelom bijelom svijetu svi su s radošću čekali da konačno prođe tih dugih pet godina od posljednjeg susreta.

Naravno, stigli su svi koji su poživjeli jer to su ljudi u nešto poznijim godinama. Gdje i kako danas žive? Čime se bave? Imaju li obitelj? Je li netko od njih umirovljen? Jesu li svi živi? …I još mnoga druga pitanja motala su im se u mislima.

Te proljetne večeri okupilo se staro društvo, doduše malo prorijeđeno jer su već neki otišli Bogu ‘na raport’. Slavilo se uz pjesmu, ples, podsjećanje na minula vremena… Naravno, moralo se i nazdraviti vrsnom slavonskom kapljicom. Veselje je potrajalo skoro do zore. A tada sa sjetom zbog rastanka, ali i s nadom u novi zajednički susret, svi su krenuli kućama.

Nedjelja je, rano predzorje. Prometna policija vrši kontrolu vozača jesu li pod utjecajem alkohola. Ivan je bio već gotovo na kućnom pragu kad ga je zaustavila policija.
„Dobro jutro, ili možda dobra večer, gospodine! Otkuda Vi tako rano?“
„Idem s proslave mature.“
„Jeste li možda pili?“
„Naravno! Kakva bi to proslava bila ako ne bih popio.“
„Molimo Vaše dokumente!“
???
„Pristajete li na testiranje?“

Što je Ivanu preostalo nego da se pokori ‘zakonu’?

„Naravno! Imam li nekog izbora?“

Ustanovili su da Ivan vozi s 0,9 promila alkohola u krvi.

„Znate li Vi, gospodine, da s tolikim promilima ne smijete voziti? Vi ste potencijalni uzročnik prometne nezgode. Mi ćemo napraviti prijavu, morat ćete na sud jer ste načinili prometni prekršaj. Imate čak 0,9 promila alkohola u krvi.“
„Ma, znate što? Nije beg cicija. Da ne kompliciramo stvar, vi , gospodo, zaokružite na 0,10! Kad već morate obavljati svoj posao, olakšajte si i napišite kako sam rekao! Meni je ionako posve svejedno. 0,9 ili 0,10!“

Poslušali policajci Ivana i zapisali:

„Vozio pod utjecajem alkohola s 0,10 promila.“ ( 0,10 = 0,1)

Nakon nekog vremena dobio je Ivan poziv za sud. Bez ustručavanja i bojazni uredno i točno došao je na ročište. Znao je on dobro o čemu se radi.

U sudnici sutkinja reče:
„Gospodine, Vi ste pozvani danas ovdje jer ste tog i tog nadnevka, u toliko i toliko sati uhvaćeni na tom i tom mjestu kako upravljate automobilom pod utjecajem alkohola. Jeste li svjesni da ste načinili prometni prekršaj?“

A Ivan će :
„Gospođo sutkinjo, Vi ste obrazovana i pametna žena. Molim Vas, pogledajte još jednom koliko sam promila imao u krvi kad me je ‘ulovila’ policija!“

Sutkinja je još jednom pogledala zapisnik i otkrila; u krvi nema 0,9 nego 0, 10 promila alkohola.

I tako se Ivan uz veliku ispriku sutkinje vratio nekažnjen kući. Zahvaljujući svojoj domišljatosti spašen je i oslobođen bilo kakve krivnje.

„Lukavost i mudrost naše su nepobjedive tvrđave,“ reče Marija Jurić Zagorka, a Morris Raphael Cohen dodaje:
„Mudrost se ne stječe iz udžbenika, nego ju je potrebno u plamenu života iskovati iz ljudskog iskustva.“

Eto, Ivan je čovjek pun iskustva te se i danas puno puta nasmije kada se sjeti svog bliskog susreta s policijom.

5. 1. 2015.