piše: Marija Kukić
Matko Peić, hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik rodio se u Požegi, „Slavonskoj Ateni“ kako grad od davnine nazivaju. Umro je u Zagrebu.
Da se ne zaboravi njegov lik i djelo, u rodnom mu je gradu postavljena spomen ploča na trgu koji nosi njegovo ime. U Ulici Antuna Kanižlića na broju 14 postavljena je i njegova bista.
Početkom 2014. ‘dogodila’ se Udruga zavičajnih pisaca i slikara „Matko Peić“.
Udruga se bavi promicanjem slikarstva i književnosti. Okuplja sve one koji imaju afiniteta prema slikanju i pisanju bez obzira na godine i mjesto stanovanja.
Od dana osnivanja 14. svibnja 2014. do danas članovi Udruge nastupali su na mnogim kulturnim događanjima. Svojim literarnim i likovnim uradcima nastupali su u Požegi, okolnom mjestima , ali i izvan županije. Redovito obilježavaju rođendan Matka Peića. U razdoblju od osnutka do danas održano je nekoliko promocija knjiga, uglavnom poezije članica i članova Udruge kao i nekoliko likovnih izložbi.
Broj članova se stalno povećava, pa sam se i ja nedavno uključila u njen rad. U subotu 8. srpnja na OPG-u Livak u Kutjevu održala se kolonija na otvorenom. S njegovog eko-imanja pružao se prekrasan pogled na veći dio Poljadije (nizinski i najplodniji dio Požeške kotline), na vinograde, šumovite obronke gore Krndije, na moje drago Kutjevo.
Pedesetak ljubitelja prirode, pisane riječi i slikarstva okupilo se na imanju. Slikari su se već u 16 sati uhvatili kista, boja i paleta i svojim umjetničkim okom i vještom rukom oslikali prekrasne dijelove krajolika.
Zavičajni pisci su oko 20 sati, već pred sam zalazak Sunca, čitali svoje literarne uratke uz glazbenu pratnju. Svirkom ih je pratio požeški gitarist Nenad Vlašić. Ja sam pročitala svoja dva rada naglasivši da su moji radovi objavljivani na portalu Hrvatski glas Berlin.
U sklopu programa nastupilo je i nekoliko učenika iz KUD-a „Rama“ iz Pleternice, a njihov voditelj Jure Vidakušić otpjevao je uz gusle dvije pjesme o rodnom zavičaju.
Šećer dolazi na kraju! Uz svjetlost mobitela i fotoaparata (jer vani je vladala tama, jedino je ‘mjesec obasjao pute’), nastupila je pjesnikinja iz Zagreba Kristina Koren koja je do sada izdala osam zbirki poezije, a sada priprema devetu. Iako je dugo putovala, ‘zaglibila’ je u Kutjevu do kasnih noćnih sati. Prvi puta je u Slavoniji, oduševila se onim što je vidjela i čula, i obećala da će nadahnuta Slavonijom napisati barem jednu pjesmu o njoj.
U sitne noćne sate sretni i zadovoljni ugodno i uspješno provedenim susretom, odlučeno je da će ovakvih susreta ubuduće biti još. Ma tko mari za komarce, muhe, stršljene, mrave koji su nas marljivo obilazili i počastili kojim ugrizom!? Ma, tko mari za sat koji pokazuje neko gluho doba noći!? Ma, tko mari za sve to, kada se ljudi upoznaju, druže, vesele, obogaćuju i oplemenjuju jedni druge svojom pozitivom!?