KAD PJESNICI ZBORE

Roko Dobra:

DOLINA ĆUPOVA^*

 Luku Paljetku
u okvir ovaj smještam likove nekad znane
i tebi, iskrsnu gle odasvud poput graje
silenske, poput žednih vranaca al’ sve dane
nestale one vratit tko može? pa nek’ traje

bar zvuk kucnutih čaša kad su i ptice s grane
debit ili ne debit raznosile svim krajem
doline nam ćupova dok smo liječili rane
nevidljive u duši (makar to zvasmo rajem)

odmah iza nevera na suhu sred tog mosta
lucidae intervalle za izazov pučine
trampismo poštapajuć se iluzijom stiha

u dimu Kod tovara nikad Ružice dosta
u Stomorici pjesma joj i bučna i tiha
a ti već tad bje kalfa kod meštra paučine* *

_________________________________

* Dolinom ćupova, za autorovih studija dalekih 60-ih
minulog milenija, bio je nazvan stari predio zadarskog
Varoša. a u koji je, najčešće i najradije, svraćala nas
nekolicina poklonika boginje Erato i boga Bakha, odnosno
brojnih varoških konoba i kavana.

** Vidjeti sonet Pauk na 31. str. u zbirci pjesama “Inventar” L.
Paljetka u izdanju Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik, 1993.
(Naime, zadivljen paukovim umijećem pletenja mreže, pjesnik
ga moli da ga primi na naukovanje …)

—————————————————————

Luko Paljetak:

 SONET DRAGOM ROKU

Do sjajnih nam zvijezda treba samo doskok
ali tko će dići svoju tešku nogu
kad u travi na nas vreba ljuti poskok
a nebo ti bliže zemlji nego Bogu

pri dnu našeg stabla leži hladna bradva
a srca se naša njišu kao voće
i sunce nas reže kao britva na dva
a u svakom dijelu traje carstvo zloće

zašto smo se tako približili ruži
kada nismo znali ljubiti ni gristi
ostali smo tako u dolini. uži

kao hladna bedra nerotkinje, čisti
a mogli smo ruže kao žito žeti

da smo znali biti da smo znali htjeti.

Novigrad, 22. rujna 1971.