Ivica Smolec
Još jedan dim,
još jedan gutljaj,
pa idem van, na vjetar,
u mećavu.
Kako je lijepo
kad šiba me vijavica
i bodu me smrznute kapi
i bliješti snijeg na polju!
Iz srca toplina,
dokaz da me netko voli,
da netko misli na mene
i brine za mene.
Šetao bih tako cijelu noć,
svaku noć,
pjevao i plakao
i mislio na tebe.
Jer, jednog dana…
Jer, jednog dana
vratit ću se,
stisnut ću te čvrsto
i nikad više
neću te pustiti.
12.2005.