SUNCE TI RUKU

Roko Dobra:

                               Angeli
Treptaji pjesme što do mora sežu,
evo su stigli u život naš sjetni;
brižno nas tješe i za sebe vežu,
iznova vodeć u prabitak sretni.

A more, čulno, sa uzdarjem čeka
lunu tvog tijela sve dokle si orna
Eola tentat da se vrati jeka
nebeskog glasa za srca umorna.

Ako li konji što kočiju vuku,
hineći zanos, zastrane na putu,
razlog za ushit u tvome će struku

vjetar, vaj, slomit, a ja ću u kutu,
opet k’o nekad, zakasnit u luku
i kob ću kleti nemoguću, krutu,

ćuteći tek slast na suncu ti ruku.