Slavica Sarkotić
Jedni su imali živote cijele
Svojen dobro poznate kutke.
Jutra, večeri, i plahte bijele.
Mi smo imali trenutke.
Drugi su imali mirenja i svađe.
I jedno kraj drugog prolazili šutke.
Naši su susreti bili krađe.
Mi smo imali trenutke.
Drugi su u kaos pretvarali dane.
Ne hajući za radosti vrutke.
Mi si nismo upoznali mane.
Mi smo živjeli za trenutke.
Ne shvaćajuć da smo lutke samo,
dok smo se vrzmali tražeći svoj kutak.
Shvatili nismo, a sad to znamo.
Da je i život bio tek trenutak.