Roko Dobra
strepim pred tobom ja u svakom trenu
kao pred kraljem u blistavu ruhu
i kad si tiho i kad vjetri krenu
bestidno vjerni bezumnu zloduhu
pomamni galop zrcala ti skrši
pa mru zvijezde u naraslu bijesu
daviš i gutaš, samo hrid gle strši
iznad poraza u modrome lijesu
zaskočit tebe u vrijeme skrivača
(da me ne skončaš uz kraljevske skute)
budnost to može a ne muk spavača
koji ne stigne uroniti ú te
no strah u meni svejedno još osta
za sonet ovaj i malo i dosta
Ne možete faliti sve i da hoćete, draga urednice Sonja, jer ste i ovaj put sonet mi popratili impresivnom fotografijom. Baš sjajno i hvala Vam srcem!