Roko Dobra
„Svatko stoji sâm na srcu zemlje
proboden zrakom sunca …“
Salvatore Quasimodo
Mjeseče bezvoljni, toliko smo slični!
Tebe zanovijeta oblak tamnosivi,
a mene pitanjem netko posve lični:
tko si ako stihu nisi stup nosivi?
Oblače nestalni, toliko smo ježni,
da bismo uzmogli ptičje perje biti;
ili smo mrgodni, ili neizbježni
uzrok katastrofe koja će se zbiti.
Ptico nevidljiva, pjev ti želje puste
bez odjeka slaže u moju nutrinu!
Dok se s jatom spremaš u oblake guste,
dotle ću kroz prste tek iskat vedrinu …
Jer meni je mitska, jer meni je bliska
ona jedna zraka Sunčevoga diska!
(Zadar, 23. 12. 2010.)