Roko Dobra
oplođene svjetlom izronile školjke
i prosule biser kog genij ukrade
a slutit je nebo bez mača i boljke
gdje anđeli čuda gle od zvijezda grade
kojih odsjaj nikne u algama sretnim
od njih čipku plete na pučini mora
prostiruć je snježnu putanjama spretnim
dok se mrak ne smrvi urnebesom zora
arhipelag svjetla dršće nam sred zjena
ispreplećuć ushit i jezu dubine
no blistat će vječno sva procvala pjena
šum će joj nadjačat škrgute sudbine
u žilama hridi i kostima sjena
blagoslovom svjetla u mom svijetu tmine.
_____________________________
* – Napisao sam i u zbirci pjesama „Zlato moga praha” objavio sedam soneta (osmi je naknadno bio uvršten i pripadao je ciklusu „Suglasja“ (u zbirci „Dah sunca“). Od tih sedam soneta koji su nastali prema predlošcima izvrsnih marina (slikanih u Mulinama na otoku Ugljanu) bračnog slikarskog para Nevenke i Duška Benini iz Zadra, priređivač zbirke mi izabranih pjesama „Put do mora“ Cvjetko Milanja, bio je izdvojio ova četiri soneta: Opet ovo more, Arhipelag svjetla, Varijacije i Huj oluja.