Iz naše arhive/ Objavljeno 19.08.2015.
Goran Gatalica
prazna su gnijezda našim samoćama
tašte su mrvice u kojem vrijeme tratimo
kako šutjeti u izgnanstvu
dok nas morska sol na vratu
grize i ubija dubokim svemirom
koji se šutke stvara i nestaje
hladan eter oduzima nam formirane
sekvence posve jasnoga glasa
možda bi trebali umrtviti silu
da nam se njezina slatkoća
ne nakupi pod jezikom
tijelo vatre ostavlja okus cimeta
na bolnim mjestima
zapravo mi smo samo
razrijeđena boja na čistome platnu
koja voli daljine
i baš zato prazni smo svojim samoćama
Nesumnjivo, mislena i duboko doživljena pjesma, dragi mi prijatelju i kolega po peru Gorane Gatalica. Pročitao sam ti nastupnu besjedu i hvala ti na spominjanju mog imena. Drago mi je da si stigao na ovaj nam lijepi i kvalitetni portal, a kako ga je i naš zajednički prijatelj i kolega Ivica Smolec, prilikom svog dolaska, također otprilike kratko opisao. Osim Ivice i mene, koje si nas spomenuo, ovdje je i još zapaženih i značajnih pjesnika, uz vrhunsku pjesnikinju u recentnom hrvatskom pjesništvu Božicu Jelušić. A ovdje je također pjesnik i bliski mi rođak Ivan Dobra Žirjanin, koji piše svoju čakavsku… Read more »