I kad umrem, pjevat će Slavonija
tekst: Slavko Žebić
Miroslav Slavko Mađer (Miroslav S. Mađer; Hrtkovci, 1. srpnja 1929. – Zagreb, 14. kolovoza 2015.) bio je hrvatski književnik i književni kritičar. Pisao je pjesme, drame, radijske drame, televizijske drame, kratke priče, oglede, eseje, crtice, novele, humoreske te djela za djecu. Bio je jedan od istaknutih pisaca krugovaša, a radio je i kao novinar.
Miroslav S. Mađer, majstor koji je iskazivao sudbinsku tajnu u svojim djelima i intimnu dramu panonskoga čovjeka. Naprosto prepoznatljiv po intimnom i imaginarnom razgovoru piščeve nutrine i prirode, proustovskim bogatstvom okusa, mirisa i zrenja plodova zemlje, jesenjinovske melankolije proživljavanja skrivene duše prostora i tajanstvenosti… preminuo je u 86. godini života 14. kolovoza u Zagrebu.
Vrlo često Mađer se vraćao zavičajnim temama, mada i sam priznaje da je brat Slavko (Slavko Mađer hrvatski književnik, stariji brat Miroslava S. Mađera) to vjerodostojnije radio.
Ipak, Hrtkovci, Sava i Vranja su ostali stalni i trajni orijentiri, a u trokutu Ruma, Vinkovci i Đakovo on je snivao najljepše snove i darovao čitateljima ponajbolje stihove.
Bio je prethodnik i slijednik „krugovaške“ generacije. Svoju je neprijepornu samosvjesnost utkao u opsežnu, 65. godišnju opstojnost u poetskim vodama, plodnu djelatnost i zrele, duboke dosege svojega pjesničkog iskaza, koji obuhvaća više od 2,5 tisuće pjesama.
I dok je brat Slavko, čiji je on glas oživio nakon prerane smrti, više pisao o Savi, on se stihom obraća Bosutu, jer život su im obilježile rijeke. Iz rodnih Hrtkovaca otac je morao u Rumu, a poslije i u Glinu, a kada je Slavko dospio do srednje škole, na majčin zahtjev sele u Vinkovce.
Rijeke su ih opčinile i njima su se stihom uvijek i iznova vraćali.
Pisana riječ uvijek bogati ljudsku dušu, oplemenjuje čovjeka na najsuptilnije načine, pa stih ili priča nikada neće biti suvišni, a gubitnici će biti i ostati oni koji ne čitaju. Zato toplo preporučam novu knjigu Miroslava S. Mađera na čijem sam predstavljanu prisustvovao u okviru 49. Đakovačkih vezova, gdje sam s njim proveo ugodan razgovor, jer drugujući s njim uistinu ćete obogatiti svoju osobnost.
I onda, u petak, 14. kolovoza Društvo hrvatskih književnika objavljuje tužnu vijest da je u Zagrebu, u 86. godini života preminuo hrvatski književnik Miroslav Slavko Mađer.
Miroslav je rođen u Hrtkovcima 1. srpnja 1929. godine i mlađi je brat također vrsnog hrvatskog književnika Slavka Mađera, čiji je glas oživio nakon prerane smrti i s ponosom uz svoje, nosio i bratovo ime.
Bogati opus Miroslava S. Mađera sadrži više od 2.500 tisuće pjesama i uz to ogleda, eseja, novela, kratkih priča, drama, a radio je i kao novinar.
Laureat je brojnih priznanja, a među najvažnijim godišnje nagrade Vladimir Nazor 1979. i iste za životno djelo 1989. godine, godišnje nagrade njemu dragih Vinkovaca i Visokih žutih žita sa pjesničkih susreta u Drenovcima, a prošle godine i prestižne nagrade Dragutin Tadijanović.
Jedna od posljednjih tiskanih zbirki “Izabrana djela”, promovirana mu je na spomenutim 49. Đakovačkim vezovima, baš na rođendan, 1. srpnja ove godine, što mu je i posljednji javni nastup.
Za Srijemce, Miroslav Slavko Mađer nije umro, jer djela će nadživjeti vrijeme.
…I kad umrem pjevat će Slavonija,
stara mati žita i šuma
široka ravan pradavna Panonija,
kad zapjeva i sunce silazi s uma…
(Miroslav S. Mađer)