Zavadi pa vladaj …vjeruj, još uvijek pali!
piše: Antonio Gavran
Čitam ovih dana hrvatske medije i rasprave o već poznatoj temi “Ćirilica u Vukovaru”. Iako sam već u početku ove “najveće povrede prava Srba u Hrvatskoj” pisao na Hrvatskom glasu Berlin još u travnju 2013., kada je ista tema o kojoj danas čitamo bila aktualna, ponovno sam se osjetio “prozvanim” reći nekoliko riječi…
Danas, dvije godine kasnije opet se podigla prašina nakon odluke Vukovarskog gradskog vijeća kako ćirilice u Vukovaru neće biti.
Opet se čuju pomirljivi glasovi, koji zagovaraju „bratstvo i jedinstvo“ a u očima im i dalje bukti ratni plamen.
Takvih ljudi i njihovih poruka se najviše strašim, u ovoj i onako uzdrmanoj okolini, zbog svih patnji naroda koji su ratovali, za cilj koji im je vjerujem većini bio nametnut.
Krvnika je bilo i bit će. Takav ljudski šljam nikada nećemo moći iskorijeniti iz našeg društva. Danas, dvadeset i pet godina poslije želim vam svima zajedno Hrvatima, Srbima i Muslimanima postaviti vrlo jednostavno pitanje: – Jeste li vi zaista „ovce za šišanje“?
Dok svi zajedno grcamo u dugovima, besposleno gledamo budućnost koja trune, mlade koji nam mahom odlaze „trbuhom za kruhom“ mi tražimo neka prava, izazivamo onoga drugoga kako bismo mu napakostili, igramo se žigicama, a „ne želimo vatru“ glumeći lažne mirotvorce. Ma tko tu koga, pitam se !?!
U ime mladih ljudi u Hrvatskoj, Srbiji i BIH želim poručiti svima koji misle i žive „huškački“: – Nemojte nas molim vas trovati mržnjom!
Tko god želi promisliti svojom glavom dobro zna da ti natpisi neće ništa promijeniti na bolje, naprotiv produbit će rane i iznova stvarati novo sjeme mržnje koje ne može dovesti do ničega drugog do li novoga rata. Pa želimo li mi da naša mladost opet gine?
Ne, neću vjerovati da je tako bez obzira što u mom okruženju postoje oni koji zagovaraju nova stradanja. Ne poradi povrede entiteta već svog vlastitog interesa. Zapitajte se i jedni i drugi i treći tko je profitirao, a tko ponovno izgubio u bitci za Čovjeka.
Ako je već i moralo tako biti da svatko krene svojim putem, onako kako smo to svi zajedno učinili zasigurno nije bio najbolji način. Kaže izreka: „Pametan uči na svojim pogreškama!“ Želim se nadati da je zaista tako …
Jer, tko će čuvati našu mladost ako ju sami ne budemo znali čuvati!
Ma ne zanima me koje si vjere i nacionalnosti, što ti je djed bio prije 100 godina, niti bilo što od niskih strasti kojima nas neprestano truju. Rekao bi Balašević: „O, nisu krivci primitivci što su pokupili mast. Korov nikne di’ god stigne. Ma, svaka njima čast. Krivi smo mi …“
Poveden tim mislima želim poručiti Hrvatima, Srbima i Muslimanima: – Pobrinimo se da zajedničkim snagama izvučemo ovaj naš mali dio Europe od propasti. Previše smo mali i nezanimljivi da bi se itko pobrinuo o nama bez da nam za protuuslugu uzme i ovo malo sirotinje što nam je ostalo.
Sva prava, sva huškanja, svađe i sve ploče svijeta ništa nam neće značiti na praznim ulicama naših gradova.
Jednom izgubljena mladost nikada se više neće vratiti …
“Ne, neću vjerovati da je tako bez obzira što u mom okruženju postoje oni koji zagovaraju nova stradanja. Ne poradi povrede entiteta već svog vlastitog interesa. Zapitajte se i jedni i drugi i treći tko je profitirao, a tko ponovno izgubio u bitci za Čovjeka.” Kako se može zagovarati nova stradanja i tko neka strada!? Ja zagovaram da ne stradava pravda i istina o Vukovaru a posebno pravda oko nekažnjenih zločina i zločinaca u Vukovaru, jer nije nimalo pravedno da silovatelj iz rata “mirno” šeće ulicama Vukovara i susreće žrtvu dok on i njegovi traže prava(ako ih traže) na ćirilicu… Read more »
Tako nekako i nikako drugačije. Važnija im forma od sadržaja, prodane duše, ruke bi im polomio kad ih na srce stave a kradu gore od najgorih dušmana.
Bravo Antonio
Istina je previše smo mali i ne zanimljivi pre često dosadimo i sami sebi.Vrijeme je za drugačija razmišljanja.Koja će voditi do noviji i kvalitetnijih političkih i društvenih spoznaja.
Hvala …dobar članak !
Svu tu situaciju doživljavam kako je u loncu u kojemu spava zmaj koji riga vatru, netko zlonamjerno pomaknuo poklopac…ne želim niti pomisliti što se može dogoditi ako svjetlo razbudi zmaja.