DOKAD ĆE LJUDI GINUTI

Piše: Antonio Gavran
Ovih dana u Slavonskom Brodu opet se dogodila prometna nesreća u kojoj je mlada djevojka izgubila život nedovoljnim oprezom tridesetogodišnjaka koji je jureći BMW-om oduzeo prednost prolaska i tako okončao njezin mladi život.

Na različitim portalima različiti komentari ispod članka. Jedni brane vozača jer je djevojka vozila motor pa „muškarčine“ smatraju da to nije za cure, te da je možda to uzrok nesreće iako je policijsko izviješće potvrdilo suprotno.

Kako god bilo Slavonski Brod je osiromašen za još jedan mladi život. Grad u kojemu je stopa mortaliteta već godinama veća od stope nataliteta neprestano gubi mlade živote. Svjedoci smo toga kroz nekoliko tragedija posljednjih mjeseci. Policija je na terenu, zaustavljaju automobile, reguliraju promet, a opet se događaju nesreće u kojima naša mladost neprestano gine.

Zabrinjavajuće je na koji način pravna država reagira na prometne nesreće u kojima dođe do ljudskih žrtava. Procesi traju godinama, a krivci na kraju dobiju nekoliko godina uvjetne kazne i priča završi vrlo jednostavno. Naravno, opisani slučaj je primjenjiv samo za visoko pozicionirane obitelji u društvu. Ostali smrtnici završit će u zatvoru iste večeri ili kroz neko kratko vrijeme.

Žalosno je to da ubijemo nekoga svojim nemarom i za to ubojstvo dobijemo uvjetnu kaznu, što je mizerno spram onim što smo učinili. Čemu onda čuđenje da vozači divljaju cestama i izazivaju nesreće zbog prebrze vožnje, alkohola ili jednostavno nemara za druge sudionike.

U krajnjem slučaju u hrvatskoj državi je očito bolje nekoga pregaziti i na taj ga način usmrtiti nego posegnuti za bilo kojim oblikom oružja, jer su kazne drastično drugačije.

Kako ne bi ispalo da pričam napamet poznajem nekoliko obitelji koji su izgubili svoje najmilije i još nakon svega svakodnevno se moraju prisjećati tragedije koja se dogodila jer netko neprestano blokira sudski postupak.

Po kojem načelu kazna za nepropisno parkiranje može doći na red prije kazne za izazivanje nesreće sa smrtnim posljedicama nikada mi neće biti jasno, a vjerujem ni ostalim ljudima. I opet mi šutimo, kvocamo negdje duboko u sebi bez da itko išta poduzme.

Ljudi neprestano ginu, najčešće od onih koji misle da novcem mogu kupiti sve. U svijetu možda ne, ali u maloj korumpiranoj hrvatskoj itekako je sve moguće. Naše je sudstvo uvijek „pretrpano“ ili je lijenost na visokom nivou?!?

Nejasno mi je koliko je potrebno ročišta ako se prostim okom može utvrditi krivac za određenu nesreću bez imalo znanja o prometnim propisima i pravilima. I onda kada se zna krivac jedno ročište, tih pola sata vremena nekog sudca zaključuju slučaj i izriču primjerenu kaznu čovjeku koji nesreću i čini.

Dok tako ne bude portali i novine svakim danom biti će obilježeni novim žrtvama koje ni krive ni dužne ostaju zarobljene u vremenu i prestaju svoj život.

Žrtve se ne može vratiti i sve kazne svijeta nikada neće zacijeliti ranjeno srce onih koji ostaju iza svojih najmilijih, ali pristojna kazna svakoga tko počini bilo kakav oblik ubojstva bila bi primjer za buduće generacije da poučeni iskustvom ranijih generacija savjesno sjedaju za upravljač…