Tekst i foto: Marija Kukić
Na rijeci Savi, u neposrednoj blizini ušća Save u Dunav smjestila se Ada Ciganlija. Riječni otok na Savi umjetnim je putem pregrađen u poluotok, ali naziv Ada ostao je sve do današnjih dana.
Odakle naziv Ciganlija? Nema nikakve veze s Ciganima kako to sam naziv sugerira. Neki kroničari naziv ovog otoka pronalaze u složenici keltskih riječi singa (otok) i lia (podvodno zemljište). Tako se došlo do riječi SINGALIA od koje je kasnije nastala izvedenica Ciganlija.
Pri izlasku iz gradskog autobusa, a na samom ulasku na Adu, pogled i pozornost plijeni kolekcija kamenih skulptura. Zove se „Kameni grad“, a djelo je kipara Ratka
Vulanovića.
Iza tih neobičnih skulptura kočoperi se predivan, ne tako davno izgrađeni most na Savi. Ima samo jedan nosivi, vitki betonski pilon visok 200 metara. Pilon (lat. pila – stup) je potporanj na kojem počiva konstrukcija mosta. Svojom jedinom „nogom“ most se ukopao na vrhu riječnog otočića pa je to najduži most s jednim nosivim stupom. To ga čini svjetskom atrakcijom. Most je dug gotovo 1 kilometar, širok skoro kao polovina nogometnog igrališta. Ima 6 prometnih traka, 2 kolosjeka, 2 pješačko – biciklističke staze, a u jednom satu preko njega prijeđe oko 12 000 vozila.
Umjetno jezero, koje je bilo cilj našeg razgledanja, okružuje gusta šuma urešena livadama i proplancima te opremljena svim neophodnim objektima.
Šume, livade, proplanci… omeđuju jezero dugo 4.2 kilometra, s prosječnom širinom oko 200 metara i dubinom 4 – 6 metara. Ukupna površina Ade je 800 hektara.
Bio je izrazito topao i sparan dan. Da ne bismo morale pješačiti po toj omari, a u želji da obiđemo cijelo jezero, odlučile smo se za vožnju vlakićem. A cijena opet – 100 dinara. Vožnja je trajala gotovo sat vremena. Vjetar je blago pirkao, a iz vlaka smo gledale plažu,kupače,skijaše na vodi, ugostiteljske i druge prateće objekte… Na svakih desetak metara dežurale su spasilačke ekipe.
Toga dana nije bilo mnogo kupača iako je bila nesnosna vrućina.
Ada Ciganlija omiljeno je odmaralište, izletište i kupalište stanovnika Beograda. Smatraju je za jednu od najljepših umjetnih plaža u Europi. A nalazi se samo 4 kilometra od centra grada i izvrsno je povezana javnim prijevozom sa svim dijelovima grada. Zato ju od milja zovu Beogradsko more.
Dani u Beogradu prolazili su brzinom munje. Posjetila sam neka nova, ali i neka stara već poznata mjesta. Sve je bilo zanimljivo na svoj poseban način. Puna dojmova vratih se svom, od vreline sunca ali i vreline duše, domaćem gnijezdu.
Svagdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše, zar ne?!
[espro-slider id=151488]
Slažem se. Zaista ste odlično opisali i dočarali Beogradsko more. A fotografije to još samo potvrđuju.
Ova reportaža bi komotno mogla u TV emisiju
Moderna čuda, glede opisanog mosta. Zaista je
zadivljujuće to što čini ovaj kolos. Hvala i na tim
tehničkim informacijama.