Jadranka Ivanović- Bolog
Nemajući više kuda
sakrih se u sliku,
tu ostadoh mnogo godina
samo točkica neprimjetna.
Riječi i razgovora zamke,
iz lažljivih uglova usana,
slušala sam preplašena
i slika je bila nemoćna.
Slika je postala čovjek
lica namrštena,
a okvir laž izmišljena.
Nemajući više kuda
iziđoh iz slike okvira
i postadoh točkica svemira,
lutajuća trunka slobodna …