U POTRAZI

tekst i foto: Sonja Breljak
Makarska/ Vrijeme naprosto kao da leti. Krenuli iz Berlina 21. kolovoza a evo već uveliko tragova rujna iza nas.

Druga je ovo godina kako suprug i ja ljetujemo sami. Četvero djece na četiri različite strane – Franscuska, Engleska, Njemačka …Vrijeme je od njihovih obaveza, školskih i radnih.

Ima jedna stara mudrost koja kaže kako je najljepše ono vrijeme kad se čeljad u kući jednim pokrivačem pokriva. E, da, nismo se razdvajali od njihova rođenja pa do prošlu godinu. Ptice sad dobile krila. A i mi.

Ne mogu reći da mi ne nedostaju ti dani, sjetim se često kako smo zajedno ovo ili ono kad su bili mali ali ima draži i ovo doba kad su djeca na svojim nogama pa roditeljska brižnost i obaveze dolaze u neke  smirenije vode.

Lijepo vrijeme je iza, vele meteorolozi. Ja zahvaljujem na predivnih deset dana provednih u Makarskoj. Nebo bez oblačka, toplina i mora svježina …O, kako je lijepo!

Bijasmo u potrazi za sunce i toplinom …dobismo! Bijasmo u potrazi za mirom i odmorom …osjetismo! Bijasmo u potrazi za duhovnim …doživjesmo!

Večeras je u Makarskoj padala kiša. No, nije pokvarila ništa. Pljusnulo, zagrmjelo, sijevalo …pa sve stalo. Lijepo se zaputismo u večernju šetnju. Blistaju netom oprane ulice, toplina ostala.

Spuštamo se do gradske rive gdje su brojne brodice. Na jednoj od njih, naziva “Makarski Jadran” kušasmo nedavno s prijateljima iz Berlina ( Damir i Kornelija Kozarić), izvrsnu skušu, pa večeras nakon ljetnog pljuska, ne odolismo pozivu mirisa što se s broda okolo širi. Dakle, riba je na “Makarskom Jadranu” izvrsna!

Poslije, večer začinismo kulturom. Poslušasmo dva zbora – Gradski zbor “Makarska” i njihove goste -Gradski zbor iz Pirovca. Ja to mogu slušati bez kraja i konca.

A imali smo u ovo deset dana priliku napunite se duhovnim. Sve komplimente mogu dodijeliti Kulturnom ljetu Makarska 2015. ili barem onom dijelu koji nas zapade.

Tako smo, nakon izvanrednog Festivala klapa imali prigodu poslušati jazz koncert, pa koncert disko glazbe sedamdesetih, onda slovački narodni orkestar pa pogledati izvrsnu komediju “Amateri” kazališta “Knap” iz Zagreba nakon koje je najbolja maturantica Makarske, Sandra Han, spustila zastavu Kulturnog ljeta 2015.. Bilo je lijepo i dugo u noć zabavno na Ribarskoj večeri gdje su pjevale “Srdele” i plesalo se/ plesala sam  do duboko u noć …ukratko, bilo je predivnih kulturnih događaja. Lijepo to rade Makarani.

Dobro, dobro, nije baš sve  med i mlijeko, naravno. Već kod prvog događaja, festivala klapa uz gitare i mandoline, zamjetnim bi naš običaj kašnjenja na priredbe pa prijevremenog odlaska, ukratko -ometanje drugih, pa pušenje u ljetnom kazalištu kao i posvuda na plaži.

U Makarskoj su brojni turisti iz Slovačke, Češke pa Bosne i Hercegovine, Njemačke, Mađarske …. od turizma ovaj kraj i živi. Što opet određuje obveznu ljubaznost i susretljivost ka gostu. No, primjetna je naša povremena arogantnost prema Česima, Slovacima, Poljacima, Bosancima …

Tako recimo na tržnici možete čuti i sljedeće:

– Šta je, sad uzimate dva paradajza kao Česi!?

Ili, na štandovima: – Ma vidi ovoga, on se cjenka, idi u Bosnu pa se cjenkaj!

Kao i u razgovoru dvojice prodavača izleta na otoke: – I dođe on meni opet, a ja kažem: – Bjež´ tamo, jadni  Poljak!

Da, imamo mi toga. Sitnice na kojima treba ozbiljno raditi.

Eto, sve pobrojane lijepe kao i manje lijepe stvari, dio su ljetnog  doživljaja, mog doživljaja.

Dok ovo čitate, subota je 05. rujna, vrijeme za lagani povratak, opet duža varijanta kroz Hrvatsku, preko Bosne i Hercegovine do Hrvatske -obilasci obitelji, suradnika i prijatelja.

No, najprije prva stanica: Međugorje. Ne bijah tamo još od vremena rata.

Stat ćemo kod Gospina kipa. Zahvalit ćemo za sve lijepe i manje lijepe stvari, za obitelj i prijatelje, za cijeli doživljaj. I naš život.

A onda idemo dalje …