Iz naše arhive ...objavljeno 01.04.2011.
Adolf Polegubić
pjesnik umire
s imenom ljubavi na usnama
u svakom dahu i riječi
ona živi s njim
u svakom koraku
s njim hoda
pri svakom udisaju
spominje njezino ime
koje li raskoši udisaja
u svakom pogledu
vidi njezino lice
i kad ih smrt rastavi
u beskraju zajedno snivaju
pjesnik i njegova ljubav
Divn, posebno kraj.
Prelijepa je pjesma, vjerna i istinita definicija pjesnika kao čovjeka koji živi i stvara u ljubavi, vođen ljubavlju daruje drugima ljepotu i s njom umire.