Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza …Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Ovih dana čitam o roditeljima koji su se okrenuli alternativi i njihovo dijete umire u teškim bolovima.
Mi, moj suprug I JA, uvijek smo slušali doktore i imali povjerenja u njih a oni su u nama vidjeli brižne roditelje. I sada kada se sretnemo pruže nam ruku i pozdrave nas.
Sjetim se ja i loših i ružnih stvari iz naših posjeta bolnicama. A najviše mi je ostao u sjećanju naš dolazak na talasoterapiju u Crikvenici i Junakov ostanak na liječenju.
Sretni smo bili da uopće postoji takva ustanova gdje djeca sa astmom imaju priliku boraviti na moru a organizirana im je i nastava. Svaki dan djeca idu na plažu i u šetnje kraj mora, Prekrasna je plaža a ljubazno osoblje brine o njima kao o svojoj djeci.
Sve treba probati i ne treba odbijati pomoć osoblja koje se žrtvuje za tuđu djecu. Roditelji trebaju biti svjesni da djeca imaju pravo na ozdravljenje. I kod nas u Hrvatskoj ima dosta stručnjaka koji su spremni pomoći, ali ih mnogi nisu spremni slušati.
Naš dječak je bio dva puta u Crikvenici na liječenju i od dvije pumpice i tableta
Oni nas trebaju. skunut je sa terapija jer je na putu ozdravljenju.
Kada smo došli po Junaka ljubazno osoblje je hvalilo našeg sina i grlili su ga na odlasku. U šali je jedna sestra rekla da će im se on vratiti kao doktor jer je naučio sve dijagnoze malih pacijenata.
Prihvatite svoje dijagnoze i nemojte lutati nego se liječite i borite. Ako vidite da se netko pati pomozite mu i pružite utjehu, vratit će vam se dobrim.
Ako vidite da djeca pate od nebrige prijavite i borite se za nevine.
Oni nas trebaju.