piše: Žarko Delač
Glavni grad ili hrvatsku metropolu preplavili su billboard plakati s potpuno dijametralnim porukama!
Pogađate, riječ je o predizbornim podacima koji imaju za svrhu pokazati dobar ili loš rad aktualne vlade. Rekli bi, ništa novo jer se slična situacija ponavlja svake četiri godine.
No, interesantno je, zbog čega se dva najveća politička bloka guraju u preuzimanje vlasti?! Naime, iduća će godina u kojoj samo za kamate trebamo osigurati 18 mld eura, biti gospodarski i ekonomski znatno teža nego ijedna do sada.
Dobra volja i lijepe želje kojima smo obasipani posljednjih dana i tjedana ubrzo će se rasplinuti kao mjehur od sapunice. Prema tome, pred novoizabranim je političarima velika odgovornost i radna disciplina, a povlastica ima sve manje.
Nisam siguran s druge strane kako su doista svi veliki domoljubi i patrioti koji će raditi posao s ljubavlju i velikim stupnjem empatije prema društvu i svojoj domovini!
Stoga mi uistinu nije jasan toliki trud i zalaganje u preuzimanje ili ostanak na vlasti koja će doslovce biti prožeta krvlju, radom i znojem.
Zbog čega svi ministri, prema objektivnim pokazateljima jedne od najlošijih vlada u svijetu, žele zauzeti svoja sjedala u saboru? Ako su bili loši ministri biti će jednako tako loši i saborski zastupnici tako da nas u budućnost ne smiju iznenaditi društveni nemiri i nezadovoljstva. Dogodit će se očekivane reakcije naroda koje su posljednjih godina pomalo splasnule i izgubile smisao učestalim i neartikuliranim facebook prosvjedima i okupljanjima.
Naime, grčki scenarij prema kojem neumitno krećemo, niti jedan od najvećih postojećih političkih blokova neće moći zaustaviti već eventualno pomalo prikočiti.
Razlog je vrlo jasan.
Previše je podobnih i odanih, premalo stručnih i obrazovanih, previše egoističnih i samodopadnih, a premalo odgovornih i savjesnih političara i njihovih simpatizera na hrvatskoj političkoj sceni.
Rad i rezultati rada, vrednovanje i uspjesi omalovaženi su u svim segmentima društva.
Kako bi se to promijenilo potrebno je vrijeme i nadamo se kako će buduće generacije uspjeti izgraditi društvo na takvim temeljima. Naravno. ako im uopće ostavimo nešto u nasljeđe.
No, nije sve tako crno i svakako postoji svijetla točka na izlazu iz tunela.
U stvari, ako malo bolje pogledamo, nije riječ o točki, nego križu koji nas je mnogo puta do sada spasio, pa će tako i ubuduće. Bez obzira ukine li se vjeronauk u školama, zabrani rad crkvi ili ateisti i dalje nastave svojim agresivnim i neprincipijelnim potezima i odlukama.