Ljerka Varga
Miruje obala, ponegdje trskom obrasla
I bambusima smeđim, lete pahulje suhe,
Vretenca krila odmaraju, a Bosut se ljeska,
Ptice gnijezdo grade trščacima u proljeće.
O rijeko, ti mirna u svojim lopočima i lokvanjima,
Prhne liska i riba se baci, a površina zatalasa,
Svi oblaci neba putuju tišinom ogledajući se
U vodi tvojoj, slika neba i jablanova bez glasa.
Bambusima na Bosutu i trskom laganom,
šuštati će vjetar, pusti su i samotni puti,
Nitko proći neće zimskim mirnim obalama,
Ponesti će kovitlac još poneki list žuti.
Bosut se blista, kao zrnca vrućeg pijeska,
Pjesmom vjetar putuje, a površina se ljeska