piše: Sonja Breljak
Berlin/ E, da, ovaj dan je kao stvoren za sjećanja. Ona od najfinije vrste. Sjećanja na upoznavanje, prepoznavanje, razgovore, zajednički rad, na naš Glas, suradnike, prijatelje.
– Hajde da budemo suvremeni, napravit ćemo blog o dijaspori i njenim izgubljenim snovima, pa priču ti, priču ja, kao neki razgovor.
Tako je to nekako bio zamislio Emil. Ja se složila. I mi stvarno počeli. Al, meni dođe ideja kako bih rado imala blog s vijestima, informacijama, fotografijama, kolumnama, pričama …pa da sve malo duže traje nego li u tiskanim izdanjima dnevnih novina za koje sam tad pisala …
Od te moje ideje koju je Emil slijedio i skoro sve tehničke korake, najprije na blogu a potom i na portalu Hrvatskog glasa Berlin, sam svojom rukom napravio, prošlo je evo i šest godina a sve sadržajno još izgleda vrlo svježe, živo i toplo, kao i na samom početku.
Cijeli jedan novi svijet doplovio je do mene nakon našeg poznanstva. Svijet online novinarstva, svijet iseljeništva kojemu sam do tad stajala na rubu, svijet Slavonije koju sam nosila u srcu, svijet s ono malo duše, osjetljiv, osjećajan, brižan, topal, kritičan, oštar i hrabar. Pisao je Emil izvrsne, tople priče o malim ljudima i velikim srcima isto tako uspješno kao i analize i žestoke kritike onog što kritiku zaslužuje.
Stekli smo puno suradnika, prijatelja širom svijeta. Upoznala sam Brod od A do Ž. Spoznala brojne stvari o iseljenicima ali i o povratnicima. Naučila sam uočavati, uređivati, primati ali i odbijati.
Godina dana je kako je Emil preminuo. Bilo je to uvečer, na današnji dan.
Često sam u posljednje vrijeme znala o tom našem radu, suradnji i prijateljstvu, razgovarati s njegovim “najboljim bivšim prijateljem”. Dijelili bismo topla i šaljiva sjećanja na moj posjet, na njihovo druženje, na zajedničke prijatelje. Sad, od prije deset dana, ni Željka Muževića nema više među nama.
Pa draga sjećanja na divno prijateljstvo, rad i suradnju koja rađa izvanrednim plodovima, dijelim, dragi čitatelji s Vama.
Ponosna sam na naš rad, suradnju i prijateljstvo. I zahvalna za drage prijatelje koje mi je rad na Glasu, donio.
Baš ponosna!
I vrlo zahvalna!