Pavao Martinis
Iz nove knjige koja je u tisku NEŠTO DRUGO (NEKOM) U OBRAZ
Zagledan u nebo čisto čujem zvuke
priljubljen u staklo gledam tople ruke.
Uz blagoslov zamagljena stakla
koji sreću nudi
veselo je sanjati
ima još tih ljudi.
Sumnjajući jučer u sunce što sija
današnja me magla opija i pije.
Zato divan pogled
malo prije nježan
nek´ ostane u oku
ruci sunca vrijedan.
Iako u magli tek naviru sjene
ja i danas pamtim staklo, ruke
jedne nade …žene:
U tramvaju Frankopanskom
2000. /2001. Zagreb
Mislila sam napisati malo veći komentar kojim bi pohvalila autora i pjesmu, ali onda bi bio veći od pjesme, a ona sama za sebe govori dovoljno.
Poeziju treba osjetiti, vidjeti… a ne samo čitati.