Putopis
U Njemačkoj sam trenutno. U Remscheidu u gradu u kojem sam živjeo više desetljeća. Ne osjećam se strancem iako su na autu brodske pločice. Sve je kao nekada. Ili …skoro sve. Grad je zahvatila globalna recesija. I prije ove svjetske krize bilo je problema. Grad alata, pretvarao se u grad uslužnih djelatnosti. Tvrtke, koje su nekada proslavile grad u svijetu, postoje još uvjek, ali u njima nema nekadašnjeg života. “Gedore”, “Hazett”, “Heico”, “ Vaillant”, “Mannesmann”… samo neke od njih.
Puno …visokokvalificiranih ljudi izgubilo je posao. Mnogi se nisu snašli. Gradska slika ostavlja utisak dezorjentiranosti, beznađa…
Allee Srasse …najfrekventnija ulica u gradu …nekada krcata bogatim i eskluzivnim robnim kućama, odaje svu sliku propasti. Robne kuće nestale iz gradske slike. Na njihovom mjestu trgovine sa jeftinim ponudama. Ne takmiči se više u eskluzivnosti već u jeftinim ponudama …alles unter 1Euro! Puno prosjaka. I čistoća …za koju su nedavno vrijedili daleko stroži kriteriji.
To je Remscheid danas. U gradu živi oko 120 000 stanovnika. Najaktivnija firma je Agentur für Arbeit, nekadašnji Arbeitsamt (Zavod za zapošljavanje). Preko 6 000 ljudi pokušava preko Agenture naći posao. Taj broj od 6 000 je vidljivi broj, koji kaže da je to 10% radnosposobnoga stanovništva Remscheida.
Međutim to je samo maska za javnost. Stvarni broj je daleko veći. Bezbroj je onih koji su maknuti iz statistike i pohađaju razne kurseve, koji im trebaju povećati šanse na tržištu rada. To je jedina grana koja cvjeta. Nekadašnji alatničari, strojobravari, precizni mehaničari… pokušavaju svladati osnove informatike, marketinga, grafičkog dizajna… i sličnih poziva. Uzaludan trud, ali trunka nade postoji, a i službena statistika izgleda bolje.
Svaka osoba registrirana kod agencije ima svoj broj. Iza svakoga višeznamenkamestoga broja je jedan život …jedna sudbina. To se ne pita. “Big Brother” želi znati samo broj …želi upravljati njime. Čini mi se da mu je to u potpunosti uspjelo. Barem prvi korak …od ljudi napraviti brojeve. Ostalo je jednostavno.
U moje vrijeme …a bilo je to prije samo nekoliko godina, gradska slika je izgledala potpuno drukčije. Pješačka zona, punila se tek u poslijepodnevnim satima. Dotada se radilo u jednoj od bezbrojnih tvrtki. Novaca je bilo, ali nije bilo vremena trošiti ga.
Sada je obratno. Pješačka zona je prepuna, ali malo tko kupuje. Nema novaca. Ono malo što se dobije iz Osiguranja za nezaposlene i s istim povezane Pomoći za nezaposlene, jedva je dostatno za režije.
U gradu živi oko 20 000 stranaca. Zbog slabog obrazovanja i nedovoljnog poznavanja jezika, oni su posebno pogođeni recesijom. Politika integracije nije donijela nikakve rezultate. Ono što se htjelo izbjeći …getoiziranje …proširilo se kao kravlje ludilo njemačkim gradovima. Turci prednjače u tome. Tako nije čudo da u većim gradovima …Berlin, Köln, Hamburg…postoje četvrti u kojima žive stotine tisuća Turaka. Njima se rado priključuju Arapi, pa su te četvrti postale ozbiljan problem u funkcioniranju europskih velegradova.
Reforma Zavoda za zapošljavanje …popularno, po njenom izumitelju, zvana “Hartz IV”, postala je riječ desetljeća. Njome je zahvaćeno trećina stanovništva. Svatko ima nekoga u svome okružju, tko na ovaj ili onaj način svoj život mora organizirati u duhu ove reforme.
Ne poznajem tu Njemačku danas. Nije to više zemlja civilne kuraže. Svježe u sjećanju su masovne demonstracije zbog transporta atomskog otpada, zbog strategije naoružanja, borbe za 35-satni radni tjedan… Sve je to bilo u moje vrijeme. Nakon ujedinjenja Njemačka nije više uspjela uhvatiti ritam. Div se ozbiljno razbolio, a efektivne terapije …nigdje na vidiku.
Navratih u Gradsku knjižnicu. Nisam više član …ne živim ovdje, ali htjedoh se javiti osoblju …vidjeti što ima novoga …I tako to. Poznajemo se godinama. Ugodan susret. Mogu …ako želim posuditi knjige …vjeruju da ću ih vratiti.
Nisam imao nakanu čitati u Njemačkoj. Vremena je malo. Popunjeno je terminima do zadnje sekunde. Ipak …gotovo spontano, pade mi jedan naslov na pamet. George Orwell. 1984! Aktualniji no ikada. Radnja romana postala je gorka stvarnost. I u Remscheidu i u Brodu.
Orwell se ne čita …on se živi.
Orwell je zakon!
E jebiga!
Emil Cipar
(Photo by Emil Cipar)