Počela je još jedna od niza godina agonije i beznadnog očekivanja. U ovoj godini trebalo bi se dogoditi puno važnih i za budućnost Hrvatske sudbinskih stvari.
Prije svega to bi trebao biti završetak pregovora sa EU. Najbitnija stvar u njima je borba protiv korupcije, jer samo odlučna borba protiv korupcije može pospješiti pregovore sa EU, koja se više ne zadovoljava dobrim nakanama, nego traži akcije.
Veliko je pitanje tko će se uputiti u tu borbu. Vlada to nije u stanju, jer postoji opravdana sumnja da su mnogi njeni aktualni ministri debelo upleteni u najistaknutije slučajeve korupcije. Ako je sam vrh mafijaške organizacije koja je sustavno opljačkala hrvatsku državu …trenutno u pritvoru i ako dnevno izlaze na svjetlo dana brojne afere neviđenih razmjera, ipak je to samo vrh.
Korupcija je postala dijelom svakodnevnog života i obični građanin je svakodnevno upleten u nju. Gotovo da
nema stranke, koja ima čist obraz i koja nije upetljana u neke od korupcijskih afera.
Nesposobnost Hrvata da sami uzmu sudbinu u svoje ruke došla je opet do punog izražaja. Za dvadeset godina samostojnosti Hrvatska nije uspjela postaviti na noge učinkoviti državni aparat, koji bi mogao brzo reagirati na sve brže globalne promjene.
Ovisnost sustava o vanjskim utjecajima je sve veća. Inozemno zaduženje od 50 milijardi eura, znatno smanjuje financijsku moć i mogućnost kreiranja samostalne financijske i ekonomske politike.
Najbolje se ta nemoć očituje u nedostatku Strateškog plana razvoja Republike. Ni nakon dvadeset godina postojanja …Hrvati ne znaju kakvu Hrvatsku žele. Patrioske floskule iz početka devedesetih poput …svoj na svome …odlučujmo sami o sudbini svoje Hrvatske …hrvatska lisnica u hrvatskom džepu …postali su predmet izrugivanja.
Do sada je svaka vlada na početku mandata slavodobitno najavljivala Strateški plan razvoja, a na kraju mandata neuvjerljivo pojašnjavala i nabrajala probleme zbog kojih ga nije napravila. Niti vlada Jadranke Kosor nije na tome području učinila ništa.
Bez strateškog plana razvoja Republike, nema ni razvoja države. Hrvatima je potrebno saznanje kakva država želimo biti, kako ćemo školovati svoju djecu, kako ćemo organizirati industriju, poljoprivredu i turizam, kako ćemo braniti zemlju i kako ćemo osigurati energiju u budućnosti.
Toliko kritizirani komunizam bio je u tome daleko uspješniji i uvjerljiviji. Taj komunizam bio je povezan s pripadnošću jednom savezu, koji se nazivao Jugoslavija. Njegov politički vrh znao je kuda vodi zemlju i imao je kontrolu nad vanjskim zaduženjima.
Taj savez nisu Hrvati željeli, pa su pokušali biti samostalni. Ustavom su spriječili svaku mogućnost ponovnog ujedinjavanja u bilo kakve saveze i federacije.
Ali činjenice govore svoje. Hrvati nisu u stanju upravljati sami svojom državom.
Prvotna želja svih Hrvata …bolje rat nego pakt, izjalovila se. Opet se traži zaštita nekog moćnog i razumnog saveza. I u Ustav upisana želja …nikad više nikakav savez …postala je smetnja.
Stranka na vlasti podržana od zbunjene opozicije zloupotrijebila je svoje pravo i izmjenila Ustav …skrojila ga po mjeri svoje nemoći i nesposobnosti. Uz to još …vladajuća stranka da bi ostala na vlasti daje Srbima u Hrvatskoj nesrazmjerno velika prava.
Zastupnik Sabora iz SDSS-a, Vojislav Stanimirović slobodno tvrdi da Srbi nisu započeli rat u Vukovaru, a Kosorova, Šeks i Hebrang plješću i odobravaju. Ne želim nikome spoticati prošlost, ali Vojislav Stanimirović bio je u SAO Krajini Ministar informisanja. Čovjek je dobro procjenio nemoć vlade i koristi priliku za sijanje zlog sjemena.
Nije važno želimo li Hrvatsku, nego je važno kakvu Hrvatsku želimo …govorio je pokojni Vlado Gotovac. Ni sada …dvadeset godina od osamostaljenja mi još uvjek nemamo pojma kakvu Hrvatsku mi to želimo, niti se želimo baviti tim pitanjem.
Godina pred nama je još jedna izgubljena godina. Jadranka Kosor će pokušati izbore prebaciti na početak idućeg godine. Toliko vremena joj još treba …misli ona …da bi uvela reda u svojim redovima. Za to vrijeme će Voja Vampir, kako su Vojislava Stanimirovića zvali u SAO Krajini uspjeti uvesti u hrvatske škole ponovo hrvatsko-srpski i ćirilicu kao obvezno pismo. Za to vrijeme će puknuti možda još koja afera u kojoj će biti optužen neki sadašnji ministar.
A Jadranka Kosor će se praviti kao da o svemu tome nije imala pojma.
Poslušna janjad, sindikati zadovoljit će se mrvicama a Crkva će i dalje šutjeti. Predsjednik Josipović, koji bi trebao stalno opominjati i pitati kakvu mi to Hrvatsku želimo …za sada se ne izjašnjava.
A ostale političke stranke?
Stranke iz koalicije će se morati distancirati od politike, koje su vjerno braneći svoje fotelje …i same kreirale i oportuno slijedile. Morat će to učiniti da bi bile prepoznatljive svojim biračima. Jedino si SDS može dopustiti ostati do kraja vjeran HDZ-u, jer uz njega ostvaruju prava, koja si Srbi u Srbiji samo poželjeti mogu, kao Vijeće srpskih općina na primjer.
A opozicija? Tako nešto ne postoji u Hrvatskoj za sada.
Biračko tijelo je jasno podjeljeno …moglo bi se reći pola-pola. Jedna polovica izlazi na izbore i potvrđuje nemoć politike, a druga je od svega digla ruke.
Sve stranke u Hrvatskoj bore se za simpatije u prvoj polovini. Za ovu drugu …nemaju ideja, pameti, snage i volje.
Dragi gospodine Emil Ciper sa čime se vi to zamarate
Teško je mito i kurupciju sistemacki riješavati bolje je to činiti uz put jer bi mogli ponekad i sami sebe ugroziti.
A nešto je potrebno zar ne i novoj Vlasti nakon izbora raditi.
LP
Točka na korupciju? Pa korupcija je naša kultura koju već stoljećima njegujemo. Izmislili su ju Grci, najstarija demokracija! Oni nas uče već tisućljeće, a taj nauk svi znamo pod imenom “Dužan kao Grčka!”
Naša najveća zabluda je da bi naš pokvaren, podkupljiv “cvijet i ponos” sam sebi ikada mogao suditi (moguće samo u cirkusu za EU!) ili, nedaj Bože, sami sebe izkorijeniti. Zaključak: Takva je velika većina ljudi i zato je najpametnije, praviti se lud!
Ključ ovoga zla ja da nad nama uvijek netko vlada, tuđinci ili izdajnici! Možda bi bilo točnije: zločinci i luđaci.